петак, 24. фебруар 2012.

Rodbina (ili Jebo ga ti u svemu)

Odem u goste, volim ih sve
Vole i oni mene
Pijemo rakiju, jedemo tortu
Pravdamo se, na konto zla
U dobro ne verujemo
Iako se nadamo
Ako je Isus umro, neka ga njegova mati
Oplakuje i kupi sve šta treba
Odavde do neba.

Kad jedan kaže ovo je kraj
Svi se povinujemo
I kupimo ratluk
Kad neki drugi spusti glavu
Svi se useremo
I sutra imamo mamurluk.

Kad kući dođem
Ne znam baš ništa
Ko je kome i šta rekao
Tek kasnije
Iz nekih strništa
Saznam da je neko patio
Ko je to rekao
I kako je nešto smeo.

Onda znam do dna
Da smo svi skupa sasvim
Dragi i glupi
Kao proleće i kad sediš sa simpatijom na klupi
I ona ti kaže poljubi mi dupe
A, ti kažeš: može, kad zora zarudi.

Iako opet, ne može se kasti
Kada bude stani pasti
Bićemo skupa, tako pusti.

3 коментара: