уторак, 6. март 2012.

Šta me iznenadi


Smatram da je ljude najbolje iznenaditi, te da ih najbolje upoznate kad vidite šta ih iznenadi. Zato navodim šta mene uvek iznenadi (ili jednom, pa ja to kažem: „uvek“, kao „zanavek“)

1.Kad mi iskipi supa iz kesice – ovo se odnosi isključivo na krem čorbe iz kese, jer one druge ne iskipe. Iako znam da ove krem mogu da ti iskipe, jer mi se dešavalo, uvek mi, i opet, iskipe, i uvek me to iznenadi. Čak mi se desi da mi jedna te ista supa iskipi dva puta za veče.
2.Haos u kući – iako znam kolki kapacitet moji imaju da prizovu Smak sveta, te da se onda čujemo preko telefona de jedan drugom kaže: budi tamo, jer ovaj odanle nije popijo lek, a ovome odanle je pozlilo, i ovaj se srušio baš tamo de si ti, negde blizu, svaki put se iznenadim!
3.Kad mi nestane cigara! Svaki put znam kolko sam kupila i svaki put se iznenadim kad izvadim poslednju iz kutije misleći da tamo, u torbi, u tom ozbiljnom džepu mog dana, mojega bića, imam jednu, te krenem ka torbi, verujući u tog ozbiljnog sebe koji je još jutros preračuno kolko će nama dvojici (ozbiljnom i neozbiljnom) trebati i iznenadim se kad vidim da je ozbiljni zajebo! Pa ti posle veruj sebi!
4.Uvek se iznenadim kad skontam da, voleći moje roditelje (a u to uračunavam i babu, jer su svi okolo pomrli nadalje, pa babu, po matematičokom nekom računu, moram svrstati u naš podskup živih), dakle kad ti moji mene iznevere i to kako! Zapravo, stvar je delikatna. Recimo, ja njih volim, i oni mene vole (znam to!), al onda, najednom...
5.Iznenadim se kad pomislim da mi je neko blizak (recimo, neki drugar, poznanik, takva neka protuva) i najednom, desi se neki dan, i sretnemo se (il se ne sretnemo), sve u svemu, padne mi na um: kolko mi ovaj nije blizak i jebo mu pas mater!
6.Pomislim o sebi da sam dobar čovek, po svemu prav, ustajem ujutro rano, uradim šta mogu, odem, vratim se, pomognem, itd. Uveče legnem i sve tako. Najednom, iznenadim se nad sobom kolki sam skot i kolko sa mnom ništa baš nije u redu i da mora sve nekako iznova. I mnogo mi gadno bude, gadnije od vega drugog!

4 коментара:

  1. Mene iznenadi kada otvorim flašu kisele vode, a ona krene da šišti i da se peni i prska na sve strane iako znam da mi je ispala iz pocepane kese i da se promućkala, ali eto po starom pravilu "neće valjda" otvaram je kao da je sve u redu, i iznenadim se kada pola flaše završi svuda po sobi.
    Ljudi me uvek i iznova neprestano iznenađuju, i još mnogo toga me iznenađuje ali da ne širim priču, dopao mi se ovaj tekst, prijatno me iznenadio.

    ОдговориИзбриши
  2. A ja se uvek iznenadim što kasnim.
    Odlučna sam u želji da budem tačna, i odredim vreme kad ću da krenem, retrospektivno odredim i koliko mi je potrebno da se spremim, pa opet restrospektivno znam kad ću da počnem sa spremanjem. I - krenem sa spremanjem na vreme, i spremam se onoliko dugo koliko sam odredila, pa vidim da je sve baš kako treba, a onda, umesto da krenem, sednem i - zapalim još jednu. Zakasnim, baš sam iznenađena što zakasnim.

    ОдговориИзбриши
  3. Miljo, izvinite sto tek sada objavljujem komentar. Mogu samo da dodam da mene uvek iznenade promene sablona na netu, u ovom slucaju funkcionisanje pustanja komentara na blogu koje skapiram sa par nedelja zakasnjenja :) A, to sa jos jednom cigaretom pred polazak i ja radim i zato isto kasnim. :)

    ОдговориИзбриши