tag:blogger.com,1999:blog-55809258315228157192024-03-05T00:56:55.113-08:00Najjače od belog lukanasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.comBlogger151125tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-59978673220516820582014-11-15T08:09:00.002-08:002014-11-15T08:09:47.929-08:00Pišljivi bob<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQLMhVQTYJZtg9hszTL_YpnzgHjjX6wAJ77c2Jz4BcsvBwAdytDPQ" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQLMhVQTYJZtg9hszTL_YpnzgHjjX6wAJ77c2Jz4BcsvBwAdytDPQ" /></a></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U neko doba, po svadbama,
saranama, o rođendanima, za slavskim stolovima, na porodičnim
ručkovima, kad više nema o čemu da se priča, a klima se toliko
promenila da je, iz engleskih razgovora prešla u domen stručnjaka i
SF bardova, moji rođaci su počeli da govore o alergijama. Malo malo
pa se pomene gluten, protein, a po neki se redovno javljaju i lekaru.
Oni su bili na testu intolerancije na hranu. I znaju ko su.
Bespoštedno, bespogovorno. Konačno znaju ko su i gde pripadaju. Kao
Hamlet kom je konačno stigao telegram sa odgovorom na pitanje biti
ili ne biti. Kao Don Kihot koji je konačno dobio tačnu terapiju.
Ali, taj put do samospoznaje je trnovit.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ima i onih koji lutaju u tom
limbu od života. Jedi pasulj – gasovi, jedi krompir – zavija,
apni jaje – zovi popa. Stomak je merilo duše, a ko će bolje da ga
izmeri ako ne test intolerancije na hranu. A, hleb niko ne pipa kao
da je tempirna bomba i svaki ima svog dilera za hleb, koji zna od kog
je zrna i kalibra. I, apsolutno nema veze da l' si bogat, siromašan,
srećan, udat, jeban, nejeban – kad nam bace šaku mešanog
zrnevlja, svaki će znati da stane u svoju sortu i svaki će naći
svoj identitet.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
A, kad je već pitanje
identiteta postalo toliko ključno, onda postoje i popusti, pa se, o
tim istim porodičnim ručkovima džoraju oglasi za jeftiniju
intoleranciju, tablete, vitamini, te vesti o štetnosti hrane i
specifičnim podvrstama identiteta. Ne, naravno da nema dva ista
čoveka. Jednom od integralnog samo zavija, a drugom kao da nešto i
prigudi na kraju. Tolika raznovrsnost, toliko pitanja, a nigde
odgovora. Sem, naravno, na testu intolerancije na hranu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U isto to vreme, pišljivi
smrznuti bob u reklami živi u kući od sto kvadrata o kojoj mi
možemo da sanjamo. Lebac ti jebem (il ne jebem).
</div>
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/yjLR2NCLq24?rel=0" width="420"></iframe></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-46985856538735005142014-08-18T10:05:00.002-07:002014-08-18T11:34:59.351-07:00Superkalifradžilistkekspijalidoušas<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS-bOW7fD1ucO5RDtJLicpiFqCwmWnsZ0rFn-e1RhZ38nYz_Yhx" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS-bOW7fD1ucO5RDtJLicpiFqCwmWnsZ0rFn-e1RhZ38nYz_Yhx" /></a></div>
Meri Popins, Mali Princ, Petar Pan, Holden Kolfild, sve sama već brendirana imena, poluproizvodi poluljudi, ljudi sa crticom.<br />
Sa kapicom, kišobranom, senkom, slamkom.<br />
Stvorovi gedžeti.<br />
Stvoreni da budu ogledala društva koje su naposletku svojom nevericom u isti zaslepeli.<br />
Sem toga, moj deda je govorio – post na usta ne ulazi, nego izlazi. Nemam više ovih rektalnih pošalica o ustima.<br />
<br />
Ozbiljno, evo pedeset je godina otkad je Meri Popins, čuvena britanska neni sletela sa stopalima u poziciji k'o na fizičkom, oduvala sve druge dadilje ispred porodične kuće Benks, a mi i dalje verujemo da baš tu, u lebdenju, leži rešenje zagonetke o opstanku u šumi ljudi koji od nas samo hoće znoj i novac. Čudni su ti likovi koje unajmimo da našoj deci pričaju bajke, a onda ih mi prisvojimo ko vibratore za dušu, dok deca, kao što je tačno zapisao Duško Radović, normalno, rastu.
Možda je baš ova godišnjica povod da malo razgrnemo vile, vilenjake i patuljke koji beogradsku matoru mladež opsedaju kao godišnja pretplata.<br />
<br />
Autorka osam knjiga o Meri Popins koja je poživela skoro sto godina, svađala se sa Voltom Diznijem oko ekranizacije “Meri Popins” jer joj animirani delovi filma nisu delovali baš dobro. Zapravo, bili su joj odvratni. O pesmama, od kojih je jedna pobrala silnu slavu, valjda ona o dimnjacima, mislila je sve najgore. Reč je o ženi koja je provela neko vreme među indijanskim plemenima izučavajući mitologiju. Dakle, bavila se naukom, magija joj je bila posao (između ostalog).<br />
<br />
Petar Pan je ipak, na kraju, ispao najveći car. Završio je na klinici. Kad se za nekog od ortaka kaže da ima kompleks Petra Pana, to znači da je propalica i to nikome više nije simpatično, čak ni onima koji se pretvaraju da su mladi. Nisam proveravala, možda ima i sindorm "Meri Popins". Zvuči kul kao naziv motivacione škola za hostese.<br />
<br />
Kad smo kod mladosti, tu je Mali princ koji se ponajduže održao. Nikad mi nije bilo jasno zašto, sa toliko razneženosti, ljudi ne govore o Guliveru. Zar su dimenzije toliko važne?<br />
<br />
Naposletku, čuveni Holden? Uništio je život svome tvorcu. Svi smo se toliko potresli oko toga što je čovek završio u bunkeru. Svaki dan kad stanemo na pešački prelaz uzdrhtimo. Naučili smo da se distanciramo od njega, od te priče, ali smo nekako, svako za sebe, prokrijumčarili svoju verziju Lovca. Ima li, opet, među nama nekoga ko je nekoga spasao da ne padne sa te jebene litice il je sve samo pesma da lakše izdržimo put od kuće do škole koji prodajemo direktorima?<br />
<br />
E, sad dolazimo do najbolnijeg dela!<br />
<br />
<b>DA LI STE...?</b><br />
<br />
<b>Mislim da ću umreti od:</b><br />
<br />
a) raka<br />
b) čitanja ovog teksta i tvog bloga, smaraču<br />
c)onoga što sam malopre pojeo<br />
d)letenja<br />
<br />
<b>Rođen sam kao: </b><br />
<br />
a)čovek<br />
b)vaška<br />
c)šta god je pod a)<br />
d)ističe mi parking<br />
<br />
<b>Živim život kao: </b><br />
<br />
a)tvoja mama<br />
b)moj ujak, voleo je srebrne kašike i ubijao partizane <br />
c)ne znam, ali redovno plaćam račune, je l' imam popust?<br />
d)traktor<br />
<br />
<b>Tražim pomilovanje za: </b><br />
<br />
a)Znam, Desanka Maksimović!<br />
b)Aleksa Šantić!<br />
c)E, gluperde – Đorđe Balašević!<br />
d)za sve ljude ovog sveta!<br />
<br />
<b>Nisam siguran u: </b><br />
<br />
a)svog trenera<br />
b)svoj bicikl<br />
c)ne smem da kažem<br />
d)za sebe (izvini, ne, "u sebe!", jese tako kaže, tetkaaaa!)<br />
<br />
<b>Moj... (završi rečenicu) </b><br />
<br />
a)Kurac!<br />
b)Zašto je u muškom rodu?<br />
c)ne želim da biram!<br />
d)mrzim ovaj kviz i zašto u tekstu nisu pomenuti Doroti, Lav, Strašilo i Limenko!<br />
<br />
<br />
<b>AKO IMATE NAJVIŠE ODGOVORA POD (..) vi ste (...): </b><br />
<br />
A – Car<br />
B - Car(ima belissima) <br />
C -Curica<br />
D -game over</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/4_-HfmK2Es4?rel=0" width="420"></iframe></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-63911022407801539942014-06-15T06:41:00.003-07:002014-06-15T06:54:57.340-07:00Zloupotreba bicikla<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://metro-portal.hr/img/repository/2010/06/medium/monster_bike_yt.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://metro-portal.hr/img/repository/2010/06/medium/monster_bike_yt.jpg" height="207" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
Iako je ovaj blog otpočeo sa idejom da podrži biciklizam, te
u slavu tog prevoznog sredstva I, ako se premota unazad, ima dosta tekstova o
biciklističkim avanturama, moramo da apelujemo na zloupotrebu ovog vozila u
kapitalističke svrhe.</div>
<div class="MsoNormal">
Bicikl je zloupotrebljavan na razne načine:</div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->1)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]-->U reklami, kao znak slobodnog života,
neformalnog saobraćanja, individualizma, ne hajenja za novac, korporacije,
porodicu, higijenu I najprostačkiji je oblik romantizma u kapitalističkom društvu
koje ne može da napravi ni tri koraka, a da za sva tri ne plati I još se busa u
grudi kako je uspešan, živ I punokrvan.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhgb9zG3OFeWZ_gJJc29J5rNv6RtterGhaBmnQHVwpKmeKkD5t-ccl39RHxPXJnVShTN78oxJ9ZPDHBsvV5zNyEc4wWJ1o8TDkSMS64WvfiRiJQmqtIuvZJ5GVHXYJHAWY5V2_9DeW6xpp/s400/copenhagen_cycle_chic_korea+%252810%2529+-+Kopie.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhgb9zG3OFeWZ_gJJc29J5rNv6RtterGhaBmnQHVwpKmeKkD5t-ccl39RHxPXJnVShTN78oxJ9ZPDHBsvV5zNyEc4wWJ1o8TDkSMS64WvfiRiJQmqtIuvZJ5GVHXYJHAWY5V2_9DeW6xpp/s400/copenhagen_cycle_chic_korea+%252810%2529+-+Kopie.jpg" height="213" width="320" /></a></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->2)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]-->U indi filmovima, kao znak za mlade, nehajne,
šareno odevene ljude koji ne voze motore, džipove, već prkose svojim drugarima
koji će kasnije ići na koledž I postati korporativni magovi. Ne, naši mladi
prijatelji na biciklu prvo će malo eksperimentisati sa životom u prikolici, a
onda će praviti kreativne prezentacije I reklame za drugare u džipovima (vidi
stavku 1))</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQkeiVN9FlhJRCqTNsq1yHgdIw5pUd58yc4Iqrg8CaxQyC0bxWzOA" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQkeiVN9FlhJRCqTNsq1yHgdIw5pUd58yc4Iqrg8CaxQyC0bxWzOA" /></a></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->3)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]-->Rekreacija staraca I iluzija o večnom životu I kretanju.
Starce ne želimo da vidimo u staračkim domovima, a ni kako se kobeljaju sa
štapovima I protezama po putu, nerealno je da ih vidimo u kolima, ali bicikl je
taman za njih! Beskrajni reklamni spotovi koji reklamiraju lekove koji
produžavaju život rasterećujući svet od brige za stare pretke, sve ih tovare na
bicikle, nazuvaju im patike I reklamiraju kretanje starih preko bicikla, kao
inkluziju u sofisticirani pakao. Pomirite se sa time, morate brinutti o svojim
starima jer ne voze bicikl.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRMtv50yjH0PP8FD5yo5R6vxblxwPd2gU8bGIW8BNSK1f0v8Pw0" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRMtv50yjH0PP8FD5yo5R6vxblxwPd2gU8bGIW8BNSK1f0v8Pw0" /></a></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->4)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]--> Raznorazne
evropske firme, magovi korporativnog pakla, bivši kolonisti zemalja kojima su
douzeli sve sem vatre I točka, vraćaju svojim, inače zombiziranim radnicima,
pravo da se putevima, zagušenim od saobraćaja, isparenja, stresa I gomile
kapitalističkih govana, kotrljaju biciklom sa tankim gumama I korpom punom
paradajza. I ako ne stigne majka sa pilatesa, na biciklu po dete u vrtić, stiže
tata koji se upravo iskrcao iz NATO aviona koji je sjebao živote gomile dece u
trećem svetu koja nikad neće naučiti šta je to točak.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.avmed.org/PR/GHR/img/main/businessman-on-bicycle.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://www.avmed.org/PR/GHR/img/main/businessman-on-bicycle.png" height="202" width="320" /></a></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->5)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]-->Turističke agencije koje znaju da imate novac, a
da vam je muka od tehno sveta, uvaliće vam dvotočkaš da se pošteno namučite
pedalajući I iskupite sve svoje grehe nakupljene u firmama koje proizvode
besmisao. Znoj se stoko, rastresi grižu savesti, od septembra te čeka posao.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e1/Brompton_remorque_furkapass.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e1/Brompton_remorque_furkapass.jpg" height="213" width="320" /></a></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]-->6)<span style="font-size: 7pt;">
</span><!--[endif]-->Bildovanje ega. Regresijom na dva točka nećete
izlečiti sve svoje muke.</div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-indent: -.25in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://discosalt.com/wp-content/uploads/2010/08/paperboy.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://discosalt.com/wp-content/uploads/2010/08/paperboy.jpg" height="181" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
Apelujem na spasavanje dostojanstva bicikla koji služi samo I
isključivo za uživanje, satanističke akcije I apsolutni nemar prema planeti, te
izazivanje saobraćajnih nezgoda. Možda je bicikl najbliži snovima o letenju, ali on se ipak oduvek kotrlja samo po zemlji zato odjebite sa simbolikom. </div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/UgHxJqXxOJQ" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-3624907259008806062014-05-11T11:09:00.000-07:002014-05-11T11:35:52.713-07:00Pod tačkom razno - agresija<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTqQU5mBj3LQCJvTukH9E4i5OOBCiVXRYo6QLwJBMn2AkkGkPuk" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTqQU5mBj3LQCJvTukH9E4i5OOBCiVXRYo6QLwJBMn2AkkGkPuk" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Ako se
iko pitao zašto je Nušić u svoje, a i u naše vreme bio onoliko popularan, treba
da bar jednom poseti sastanak skupštine stanara svoje zgrade. U stvari, tek na
takvim sastancima biće vam jasno koliko smo svi u krivu kada se pravimo da ne
znamo kako je propala ideja o demokratiji, kako je nastao fašizam, i kako je
moguće da ljudi u savremenim nazovi liberalnim društvima pristaju na to da budu
špijunirani i nadgledani.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Skupština
stanara valjda uvek počne od nekog ozbiljnijeg povoda kao što je recimo
higijena u zgradi. U tih prvih dvadeset minuta, do pola sata, svi deluju
krajnje ozbiljno, uljudno, malo je reći – normalno. Svi se slažu da zgrada
treba da bude čista, da se ne sme ostavljati smeće po hodnicima, stepeništu, te
u blizini zgrade. Međutim, kako vreme odmiče, ljudi se nekako opuste u tom
forumu gde smo svi jednaki i gde se podrazumeva da, pošto živimo pod istim
krovom, svi imamo jednak status, jednako pravo, uostalom i svoje najbolje
namere za dobar i normalan zajednički život, pa se otvore. Žele da daju doprinos
toj normalnosti utrkujući se u tome ko će dati bolji predlog, stroži primer, ko
će doći na lucidniju ideju za održavanje civilizovanog stanja u jednoj
četvorospratnici i njenoj okolini. I, tako, kad se ta ista ideja o normalnosti
do te mere uozbilji, a predsednik Saveta se zajebe pa stavi, pored dve nužne
tačke (higijena i osvetljenje), i tačku Razno, vaše komšije dolaze na različite
ideje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Na
primer – da se ispred zgrade instaliraju metle koje će biti vezane kanapima
tako da niko ne može da ih odnese, a koje svako od nas, tako normalnih i
sklonih čistoći, na putu do posla može da upotrebi u čišćenju okoline zgrade.
Zatim, da se zgrada ogradi nekom vrstom metalne žice kako Cigani ne bi mogli da
prođu (doduše, tu se ekipa podelila u dve frakcije – jedni su bili za totalnu
izolaciju, a drugi su bili liberalniji – da se kroz metalnu žicu proseče
određena rupa veličine čoveka da ciganski pojedinci, ako već odluče da obijaju
stanove, ne moraju da prosecaju i žicu koju smo svi platili, nego da im se
omogući da se ipak provuku i valjda usput, onako izgrebani, predomisle i vrate
na pravi put). </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Zatim, da se ugrade kamere za nadzor svih ljudi koji ulaze i
izlaze, kako oni koji ostavljaju skaredne poruku na dušebrižničkim, a redovno
nepismenim natpisima stanara upućenim drugim (normalnim) stanarima, mogu biti
viđeni, upozoreni i, po predlogu (doduše neusvojenom) predati u ruke nekom od
stanara koji je usput provukao da bi se rado domogao tog zlotvora samo kada bi
znao ko je. </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Zatim, kako sastanak odmiče, rađaju se nove ideje zarad očuvanja
normalne zajednice – zaključavanje zgrade dok se ne opravi interfon, ali, i ako
se opravi – možda ipak i jedna mala kamerica da vidimo ko nam to zvoni na
interfon. Detekcija glasa može biti varljiva, a ipak, nedavno su u zgradu
ulazili kojekakvi nepoznati entiteti koje ne poznajemo svi i nosioce reklama
treba dobro izšikanirati (iako pola zgrade radi u nekakvom nazovi društvenom
sektoru, bar dvoje u kojekakvim firmama za pravljenje reklama). </span></div>
<div class="MsoNormal">
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/6bcKU-ekDtE" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
<span lang="sr-Latn-RS">Zatim, kad grupa
malo zanemoća sa predlozima, javi se neka ženska koja uporno ponavlja da „mi,
žene koje živimo solo“ „želimo“ da se sa spiska stanara uklone „naša imena“ da „provalnici“
i valjda neke siledžije ne bi analizirale de samo ženskinje. Da je bar otvoreno
rekla – braćo, muškarci, kolko vas tu na okupu ima, nek me neko pojebe, pa da
mi ostali ne moramo da odvajamo silne pare za to silno obezbeđenje ko da živimo
u američkoj ambasadi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Kad su
se istrošile ove bezbednosne teme, na red su došle životinje – neka gospoja je
videla miša, tvrdi da nije gušter, a valjda je jednako zaboravila da živi usred
bivšeg sela, pa insistira da se zatvaraju prozori (pao je i "razumniji" predlog da se čitava zgrada prefarba nekakvom masnom bojom na koju će se miševi klizati, ali je zanemaren kad su dovukli stanara iz susedne zgrade koji im je potvrdio da je to skupo), druga gospoja smatra da
treba da prijavimo sve pse, a i da obeležimo parking mesta na poljani ispred
zgrade ( verujem da nema auto). Gospodin koji je ranije pomenuo da se dokopa
šaka, podseća ponovo da valja na zgradi instalirati neku vrstu reflektora da se
narkomani koji se okupljaju noću uplaše, jer kad vide svetlo – znaće, naravno,
da je to zajednica ljudi, posramiće se pred okom Boga, pa će se razbežati.
Ipak, smatram, da ćemo uložiti novac u reflektore samo da ovaj dokoni gospodin
bolje osmotri svoje žrtve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">A, da,
smetaju im i deca (iako ih većina ima, ali valjda misle da su njihova
vaspitana), buka, muzika, do te mere da sumnjiče sve podstanare mlađe od 30
godina. Jer, naravno, oni su normalni, oni skupljaju novac, oni kreče,
opravljaju, tepaju, snimaju. Sve to pod tačkom razno. Elijas Kaneti, autor
knjige „Masa i moć“, to je odavno opisao kao licemerje savremenog, tobož
civilizovanog čoveka koji nalazi načine, u strukturama savremenog društva da
ispolji svoju agresiju. Sigurna sam da ima još objašnjenja. Znaćemo kad
ugradimo kamere i upalimo reflektore. Poneki đavo se nađe i u travi oko zgrade.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/i7d0Lm_31BE" width="420"></iframe></div>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-28997979374784884682014-05-08T12:43:00.001-07:002014-05-08T12:51:44.902-07:00Izvan staklenog zvona<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9jhnsGhphbWAX-lLT9ME7YYo7Y5E8kqHvctR4sufltoPTrp_l" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9jhnsGhphbWAX-lLT9ME7YYo7Y5E8kqHvctR4sufltoPTrp_l" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><i>U
digitalno doba, nema ničega što nas sprečava da pređemo određene granice, a
ipak su nam potrebni istraživači da nas usmere na pravi put</i><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><b><u>Mark
Kazins, Sajt end Saund (prevod NasJa, posvećen najradoznalijem istraživaču izvan staklenog zvona - M. N.)</u></b><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Džon
Stajls je nedavno izjavio da je mana jednog od njegovih filmova „kritični manjak
belaca“. To me je baš nasmejalo. Kada bismo samo mogli da prebacimo Rajana
Goslinga ili Dženifer Lorens u istoriju afroameričkog filma, možda bi ostvarenja iz te kinematografije privukla daleko veću pažnju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Stajlsova
opaska me je podsetila na dete koje sam nedavno video u prodavnici. Opazilo je gumene bombone
marke Haribos i, budući da ih je očigledno probalo ranije i samim tim bilo u
mogućnosti da u glavi zamisli njihovu slatkoću, oduševljeno je posegnulo za njima.
Rajan Gosling i Dženifer Lorens su naše gumene bombone. Okusili smo ih, ukus nam se svideo, želimo da
ih jedemo ponovo i ponovo. Kad god pomenem da bismo mogli u bioskop, neko iz
moje porodice pita: „A, ko igra?“ Živimo pod staklenim zvonom sačinjenom od sopstvenog
ukusa, spoznaja i želja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Dovoljan
dokaz je nedavno objavljeni članak „25 najboljih filmskih kritičara svih
vremena“ , na adresi <a href="http://www.complex.com/pop-culture">www.complex.com/pop-culture</a>,
koji je privukao veliku pažnju i divljenje. Na listi se našlo dosta odličnih
kritičara, ali nijedan sa kontinenta koji je iznedrio najviše filmova na
planeti – iz Azije; zapravo, na toj listi nema nijednog kritičara istočno od
Francuske – <a href="http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D0%B5%D1%80%D0%B3%D0%B5%D1%98_%D0%90%D1%98%D0%B7%D0%B5%D0%BD%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98%D0%BD">Sergeja Ejzenštajna</a> i ostalih. Tvorci ove liste su sasvim očigledno posegnuli za svojim gumenim bombonama.
Ukoliko živite pod staklenim zvonom, takve liste su svakako oličenje
profesionalizma, ali i zabave, međutim - gledano sa strane, one su, između
ostalog, bez ikakve zle namere - rasističke. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Znam
da ovo može zvučati preterano, ali pomisao na gumene bombone-rasizam
dolazi u prvi plan zbog nedavne smrti
američkog kritičara i reditelja <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Donald_Richie">Donalda Ričija</a> koji je veći deo svog
života proveo u Japanu. Ričiju se nije svideo život pod staklenim zvonom (a,
moguće je da ga je ova dušegupka sama i odbacila kao strano telo) te je postao istraživač. Poput <a href="http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%96%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D1%84%D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B5%D0%BA%D0%B5%D1%80">Žozefine Beker</a> ili <a href="http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A2%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D1%81_%D0%95%D0%B4%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B4_%D0%9B%D0%BE%D1%80%D0%B5%D0%BD%D1%81">T. E. Lorensa</a>, njegovi životni instinkti radili su na centrifugalnni
pogon. Poput priče u Homerovoj „Odiseji“,
bio je izgubljeno veslo, prepoznato u potpuno novom svetu kao osvežavajući
element. Kao takav, svrstao se u galeriju prečana čija raznovrsnost je
zadivljujuća: <a href="http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A2%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D1%81_%D0%95%D0%B4%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B4_%D0%9B%D0%BE%D1%80%D0%B5%D0%BD%D1%81">Ajda Lupino</a>, <a href="http://sr.wikipedia.org/sr/Salman_Ru%C5%A1di">Salman Rušdi</a>,
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Gauguin">Pol Gogen</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Ryszard_Kapu%C5%9Bci%C5%84ski">Rišard Kapućinski</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Lena_Horne">Lena Horn</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Lena_Horne">Jusef Šahin</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Jan_Morris">Žan Mor</a><u>i</u>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Gertrude_Bell">Gertruda Bel</a>,
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Bowles">Pol Bauls</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Marco_Polo">Marko Polo</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Ibn_Battuta">Ibn Batuta</a>, itd.
Samo pominjanje ovih ljudi priziva pomisao na njihovu blistavost,
energiju, odnos prema polu, seksualnosti, politici i njihovu radoznalost. Oni su osvešćivali sami sebe i druge, gradili mostove misli i pripovedanja, preispitivali
polaritet između subjekta i objekta, opažali su i bili su opažani – posedovali su
dualitet filmskih zvezda.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS">Nema
sumnje da, u najbolju ruku, centrifugalna sila pretvara život u drumski film, u
neku vrstu drugorazrednog sjedinjavanja ovog i onog, samog sebe i odsustva
sopstva – a, to je, svakako, dobra stvar. Ali, vredi pitati: ko su ti drugi nalik
Donaldu Ričiju u filmskoj kulturi? Kritičar Dejvid Bordvel (koji je, uz Kristin Tompson, pomerio granice
filmske kritike) takve ljude zove <i>animateurs</i> (neka vrsta gurua za kulturu). Oni
su menadžeri, kolekcionari, arhivari,
istoričari, izdavači, urednici i producenti. Pritom se misli na ličnosti poput
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Henri_Langlois">Anrija Langloaa</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/P._K._Nair">P. K. Nair</a>, <a href="http://www.imdb.com/name/nm0728382/">Pjera Risena</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/William_Everson">Vilijama Eversona</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tadao_Sato">Tadaoa Satoa</a>,
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tadao_Sato">Ajris Beri</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Jay_Leyda">Džeja Lejdu</a> i <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Kevin_Brownlow">Kevina Braunloua</a>, za početak. Ono što danas znamo o
filmu dalje su oblikovali <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Cinema_of_Africa">Nvakukvu Frank Ukadikve</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tony_Rayns">Toni Rejns</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Nasreen_Munni_Kabir">Nasrin MuniKabir</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Laura_Mulvey">Lora Malvej</a>, <a href="http://trove.nla.gov.au/work/18739064">Roj Arms</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Barry_Salt">Beri Salt</a>, <a href="http://sh.wikipedia.org/wiki/Martin_Scorsese">Martin Skorseze</a>, <a href="http://www.imdb.com/name/nm1118047/">Đanluka Farineli</a>, <a href="http://www.lsa.umich.edu/asian/aboutus/faculty/nornesabmarkus_ci">Ejb Mark Norns</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Hamid_Naficy">Hamid Nafisi</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tom_Luddy">Tom Ladi</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Manthia_Diawara">Mantja Djavara</a>, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Dyer">Ričard Dajer</a>, <a href="http://sh.wikipedia.org/wiki/Quentin_Tarantino">KventinTarantino</a> i mnogi drugi. Ukoliko vam neka od ovih imena nisu poznata,
bacite se na guglanje. Svakako ima još dosta ljudi koji bi trebalo da se nađu
na listi poput ove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">U
digitalnom dobu, često koristimo reč portal, koja je u ovom slučaju sasvim odgovarajuća,
budući da je svaka od gore pomenutih ličnosti portal, bekstvo iz staklenog
zvona. U eri filmskog izobilja, <a href="http://xxxps.tumblr.com/">radari</a> za
nepoznate staze nisu samo ljudi, već i „mesta“: youtube, Criterion, na stotine
filmskih festivala (Festival tri kontinenta, Kan, Roterdam, itd), Sajt end
Saund i mali izdavači DVD-ja poput londonskog Second Run, koji nas vodi u
istraživanje istočnoevropske i indijske kinematografije. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Ali,
kuda nas vodi ova mantra, kada svet očigledno postaje sve manji i sve ozvučeniji,
a sve je manje neosvojenih vrhova? U davna
vremena, filmski istraživač se upuštao u avanture izvan staklenog zvona,
bivao(la) je promenjen(a) tim putovanjem, te je pisao(la) ili prorokovao(la)
nakon istog, učeći na toj promeni. U
današnje vreme, putnici bloguju svoje impresije u toku svog putovanja. Avantura
je življa. Oni pokušavaju da nama, koji smo i dalje pod staklenim zvonom, pruže neposredan doživljaj prisustva
avanturi, oduševljenju, otkrivanju, pretvaranju u nešto drugačije, osvrtu na tačku
poslaska. To je potencijal digitalnog, svrhovitog doba. Filmska kultura postaje
masa poenti, glasova sa svih meridijana koja stremi da stvori realnu sliku
trenutnog stanja. Optimistično gledano - koji bismo carevi bili kada bismo
zaista dozvolili da sve onlanj dostupne informacije o filmu obikuju našu oflajn
personu. Recimo, u dosluhu sa Le Korbizijeovom idejom da je tehnologija zapravo
poetična.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Ali,
teško je ne udariti u zidove sopstvenog oflajn bića, baš kao što se udara u
zidove staklenog zvona. Nedavno sam upoznao jednog filmskog fana, zapravo urednicu
studentskog filmskog časopisa. Ona je čula za afričku i istočnoevropsku
kinematografiju, ali nikada nije zaista pogledala neki primerak iste. Zauzeta
je radom na svojoj doktorskoj tezi i nema mnogo vremena da se bakće takvim
filmovima. Ipak, smatra, da među njima sigurno ima dobrih primeraka. Ovo me je prilično iznenadilo. Zapravo, ona je pripadnik prve generacije
koja nema baš nikakvih barijera u istraživanju filmova koji joj nisu na dohvat
ruke, koji joj se sami ne nude. Informacija je na klikometar, a, u većini
slučajeva, to važi i za same filmove.
Nema stakla na zvonu. Ona ne zna ono što ne zna, a ne deluje ni
zainteresovano da sazna. Gumene bombone su dovoljne, a nema ničega što je vuče
dalje od njenog nosa – ni siromaštvo, ni seksualna različitost, ni buntovnički
duh, niti intelektualna radoznalost, ni centrifugalna sila, ili nestrpljivost,
strast ili politika. A, sve to je jednako zanimljivo kao što je bilo i pre
digitalnog doba. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS">Ukoliko
smem da joj dam jedan savet – pogledaj dvaput nedeljno film o kom baš ništa
nisi pročitala. <o:p></o:p></span></div>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-4859894897864699082014-04-18T07:59:00.001-07:002014-04-18T09:19:53.877-07:00Đavolska posla oko Uskrsa<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTxVWImj8EEicG1mSRJTxXIL-RPGugn5ldheJRCGY3CHyXUtBvx3A" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTxVWImj8EEicG1mSRJTxXIL-RPGugn5ldheJRCGY3CHyXUtBvx3A" /></a></div>
<br />
<i>I ove godine, moja mama pokušava da od plavog praha dobije plavo, a ne ljubičasto jaje, a od crvenog crveno, a ne prljavo ili karmin roze. E, đavolje li rabote.</i><br />
<br />
Svake godine, pred Uskrs, mama i baka se, baš kao onomad Istočna i Zapadna crkva, podele u dve frakcije – naime, baka je pobornik ekstremnog paganizma koji pod farbanjem jaja podrazumeva isključivo korišćenje resursa iz prirode – luk koji jajima daje tamno crvenu (mada mama ovo zove “cigla” bojom), a za ukrašavanje istih – isključivo lišće i čarapu. Ornamentika bakinih jaja mami je naznaka nereda i odbijanja da se živi u savremenom životu. Otuda, za svoj set uskršćnjih simbola koristi isključivo fabričke boje i nalepnice.<br />
Mama je, u upražnjavanju ovog modernijeg ukrašavanja jaja čak prevazišla i starodrevne ikoničke nalepnice sa bukvalnim predstavama zečeva, pečuraka, i inie flore i faune, te se, po napretku uskršnje ponude na tržištu, preorijentisala na simboličke i alegorijske predstave – nalepnice izrezane u oblku slova, hijeroglifa i ostalih hrišćanskih simbola.
Sukob ove dve frakcije ne treba brkati sa ratom budući da je cilj obe strane isti – proslava Uskrsa. I na taj dan, zaista, svi se osećamo dobro i nikome ne bude neprijatno kada mama i baka iznesu svoje dve činije bojenih jaja poteklih iz dva različita koncepta ne samo životnog stila, nego i estetike.<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/Yd60nI4sa9A?rel=0" width="420"></iframe>
Ali, ne treba ni nipodaštavati ove razlike. Sve razlike koje opstaju u kohabitaciji, dobro su došle i ne treba ih potirati. Eto, tako, o uskršnjem ručku, kad se već jaja, ofarbana ovako ili onako, lome, krene rasprava o tehnikama farbanja istih. Tu mama mora da prizna, na bakino čuđenje otkud tolika ljubičasta jaja u jednoj hrišćanskoj kući - da je zapravo i ove godine od vizantijsko plavog i zelenog praha dobila lila, a od crvenog – prljavo ili karmin roze jaja. Baki to već bude dovoljno kao predaja pred njenom lukovica praksom, ali kako je glupo na hrišćanski praznik isticati svoje alhemijske, da ne kažemo, đavolske i paganske moći, ona skromno poduči mamu kako sledeći put zaista mora uzeti čarapu i luk, a ne izmišljati besne gliste. Otac samo stigne da primeti da je juska jajeta porozno tkivo, da obe, u tim hrišćanskim rabotama, gledaju da nas ne otruju. Pokaže jedno golo, delimično zabojeno, jaje sa izrazom zgroženog forenzičara na licu i poviče - evo! Na to mu mama koja ne odustaje od potrage za hrišćanski crvenom i vizantijski plavom na račun svih nas, samo kaže da ne kvari praznik.<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/VzH0RVBLWOA?rel=0" width="420"></iframe>
Taman se tu dve frakcije nekako udruže protiv krajnje racionalnog i antiprazničnog pristupa koji na jaje gleda kao na hranu (o poroznosti ljuske da ne govorimo), jer mamine nalepnice, posebno u novijoj, simbolističkoj fazi, deluju reprezentativnije od bakinih sve mrljavijih otisaka maslačaka i bokvica nalik pećinskim crtežima izumirućeg plemena koje već zanemaruje svoj duhovni život jer su otkrili naftu, kad se pomene dosije “Čuvarkuća”. Naime, u pitanju je jedino preživelo prošlogodišnje ofarbano jaje koje treba “žrtvovati”, tačnije olupati u danima proslave aktuelnog Uskrsa.<br />
Po bakinim zapisima, ovo nedužno jaje samo valja uništiti. Međutim, mama ima detaljnije instrukcije - jaje godinu dana valja čuvati u uglu sobe, na strani onog zida na kojoj izlazi Sunce, u ukrasnoj kutijici (dakle, poklopljeno), a zatim ga samo čuknuti o obližnji orah, a onda baciti u travu. Kada čuje ove instrukcije, baka, koja je verovatno zaboravila aksiome svoje frakcije, pa se seća samo krajnje sudbine prošlogodišnjeg jajeta, tj. destrukcije istog, frkne – e, sad, ukrasna kutijica!<br />
Unapred se radujem ponovnom samitu ove dve frakcije. Znam da će i ove godine obe odvojiti, u posebnu činijicu, jaja koja nisu podnela njihove estetske, naučne i alhemisje tretmane bojenja i ukrašavanja. Jaja koja su, prilikom bojenja i kuvanja pukla. U tim slučajevima, obe ih slažu u neke prozaične činijice u koje odlažu oprane, ali još neukrašene rotkvice ili žilave ostatke belog mesa pri seckanju za rusku salatu. Jer, kad uskršnje jaje pukne, i po jednoj i po drugoj frakciji, mora da ode u limbo. Đavolja je to rabota!<br />
<br />
<i> <span class="userContent">Don't have to be my Santa Claus, don't have to be my Bunny easter, be my Đoen...</span></i><br />
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/bHEJo0Pnrn8?rel=0" width="420"></iframe></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-67736583974030111122014-04-12T08:56:00.000-07:002014-04-12T10:07:08.382-07:00Srpska piramida<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTEcVj4mYcJByfguRI6Qo25l-mJmcS1TuWRknsMh2p_oGtw1Bl2" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTEcVj4mYcJByfguRI6Qo25l-mJmcS1TuWRknsMh2p_oGtw1Bl2" /></a></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Dok se naši majstori ekonomije
i socijalne pravde bave iznalaženjem načina kako da zaposle toliki
nezaposleni narod, on se i sam nekako snašao. Ređi su primeri, kao
oni o nezaposlenim radnicima u fabrici “Koža” u Užicu koji su
odlučili da hladne i neiskorišćene hale fabrike upotrebe za uzgoj
pečuraka sorte bukovača, a daleko je veći broj ljudi mlađe i
srednje dobi koji su se zaposlili ili to pokušavaju na talasu tzv.
“piramidalne ekonomije”.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ovaj grandiozni uvod je zapravo
moj pokušaj da sebi objasnim kako to da u stanu moje zanemoćale
bake svake sedmice primetim novi entitet – hvatač za kese,
namagnetisanu ogrlicu, dušek sa magnetima, specijalne čizme u
kojima moraš da gaziš samo pravo (ako promoče kišu, a oće, nema
vrdanja!), zavese koje filtriraju svetlost sunca, mućkalicu za jaja
koja ne podleže koroziji i gravitaciji, jastuci koji, i ako upiju
znoj ne emituju fleke, specijalni tiganj koji... Ne znam šta tiganj
radi, valjda ima ugrađen feder ako poželiš da se više puta udariš
po glavi. Zaista, Luna park na 40 kvadratnih metara!
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U čemu je stvar? U komšiluku.
Meni je baka značajna, ali da će baš živeti u centru jedne
piramide, to mi nije bilo ni na kraj pameti. Naime, ona je centar
ekonomije u svojoj maloj zgradi!
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/yIfIDFYpQec" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Ako se pitate ko su ti glasovi
koji vas pozivaju preko telefona i kažu da ste upravo izvučeni iz
bubnja i da samo treba da se pojavite na atraktivnoj destinaciji
(npr. u sportskom centru Tašmajdan, ili u nekakvom etno hotelu u
Kotežu, po bakinom opisu “ima panj, a na njemu cveće, a ozgo
ovolko debelo – trska!”) na svečanom ručku i prezentaciji, ali
da povedete još troje (u poslednje vreme su smanjili kvotu na dva,
pa na jednog “žiranta”) “prijatelja”, znajte da i te poslove
obavljaju očajni ljudi koje su neki “bizmismeni” ubedili da tako
mogu da zarade.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Toliko malih, regrutovanih
kapitalista u vašoj okolini koji se oblače u domaćice, poštare,
vaše kolege ili rođake je scenario kojim su treš američki horori
iz 80-ih plašili svoje stanovništvo krajem ere Hladnog rata.
Međutim, ova “body snatchers” bolest se sada, kao bumerang,
vraća u obliku kapitalističke napasti.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Iako je naučno dokazano da tu
nema nikakve koristi, te da je ova vrsta piramide apsolutno
neodrživa, nehumana i da donosi novac samo onima koji su pri vrhu
piramide, ona je pustila grane i neobično procvetala u Srbiji. Jer,
samo ljudi u Srbiji imaju dovoljno komšija, prijatelja, rođaka,
poznanika kojima mogu da zabiju sekiru za vrat. Da im uvale ove
magnete, jastuke, parfeme, kreme, pneumatske cipele, skupljače mrva,
vibratore, peščane časovnike i ostala jogin govna.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Zaista ne vidim bolji način da
se tako plodnoj, tradicionalnoj zemlji koja se vekovima unazad dičila
svojim patrijarhalnim ustrojstvom bolje uvali pravi trojanski konj.
Biznis toliko besmislen, toliko protivan konceptu prijateljstva i
brige za svoje bližnje, a toliko ovistan o broju članova familije,
prijatelja i jednom rečju – bližnjih i strahu od iskrenosti i
obračuna sa istima. Ako piramidalna ekonomija ne procveta u Srbiji,
nigde neće! Jer, to je zemlja u kojoj je sramota bratu,
prijatelju, ujaku, komšiji koji nosi magnet podmetnuti beli luk pod nos. Magneti teku
našim venama!</div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/0TxSeOO5Rm8" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-71990132523763628562014-04-08T14:40:00.003-07:002014-04-08T15:02:21.501-07:00Bananameni, kitovi i jetiji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.nadlanu.com/upload/thumbs/images/articles/2013/03/02/rode%20i%20bebe_1362227682_670x0.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://www.nadlanu.com/upload/thumbs/images/articles/2013/03/02/rode%20i%20bebe_1362227682_670x0.jpg" height="239" width="320" /></a></div>
Nas su učili da decu ne donose rode, sada tvrde da ih ne rađaju ni kitovi. Ne znam više kome da verujem.<br />
<br />
Nedavno je na stranici "Blic žena" objavljen članak pod naslovom <a href="http://zena.blic.rs/Zdravlje/22421/Mama-koja-je-u-trudnoci-jela-samo-banane-rodila-zdravog-decaka-Ne-morate-da-postanete-kit-dok-cekate-bebu?ref=fbblic">"Mama koja je u trudnoći jela samo banane rodila zdravog dečaka : Ne morate da postanete kit dok čekate bebu"</a>. Prvi deo naslova aludira na tekstove iz "Trećeg oka", međutim, ako se udubite u dalji tekst, stvar je jasna - žena tvrdi da je deo nje, tokom trudnoće, bio dete, to ne poriče, ali ostatak je bio voda! Pa, sad ti plivaj. <br />
"Treće oko" storija o državljanki Engleske koja je rodila "živo i zdravo dete" iako se zarekla, u toku trudnoće, da će biti vegan i jesti banane, se nastavlja. U članku se navodi i neka predistorija ove samo na prvi pogled čudne odluke (nezdrav život koji je prethodio istoj), ali time se ne bih bavila. Niko od nas, kao ni naše odluke nije pao s Marsa, međutim "ženska strana" Blica svakako jeste neka vrsta portala za vanzemaljske signale. Krenimo od mogućih, zdravorazumskih, objašnjenja, sklonih nama Zemljanima. Predrasuda! <br />
Što bi rekao Dovlatov (u prevodu Milje Lukić) "<span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0"><span data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0.$end:0:$0:0">Englezi su, na primеr, svе svoje glupave navikе prеtvorili u tradiciju. I tako je Engleska postala zemlja tradicije."</span></span></span><br />
<span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0"><span data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0.$end:0:$0:0">Ono što je ovde posebno zanimljivo jeste ta konstatacija mlade Engleskinje da se u trudnoći "ne mora biti kit". Bar da su rekli, da se ne mora biti gabarita pet pingvina, petnaest koala, kengura ili neke druge životinjske vrste, nego tako, kratko, jasno i glasno - kit. E, sad, svi mi u Srbiji znamo šta je kit, kao što znamo i šta je trokrilni šifonjer, kao što u ostalom znamo kada nekoga oko 20 časova namerno pitaš koliko je sati, ne bi li ti rekao osam.</span></span></span><br />
<span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0"><span data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0.$end:0:$0:0">U pitanju je ne samo uvreda trudnih žena koje su konačno dobile priliku da jedu za dvoje, nego nastavak konstantne fešte kontrol frikova po ženskim stranicama ovdašnje Srbije koju u svetu zadnjih nekoliko godina predstavlja zadrigli, grozomorni političari kojima je bilo koja vrsta estetike, duševnog, kao i fizičkog zdravlja zadnja rupa na svirali. Ne libe se da porodice sa Kosova prikazuju kao plemena jetija koji glabaju hleb u reklamnim kampanjama prikupljanja novca za njihovu prehranu, iako taj novac odlazi njima u prljave džepove, ako jop od zadriglosti mogu da ih otvore. Ne libe se čak ni svog izgleda, ni prljavih čarapa i pokvarenih zuba, afti u ustima, ali zato "ženske strane" cvetaju od saveta o poželjnom "slim" izgledu, nevinosti i "civilizovanom" podnošenju trudnoće i stresova. Na sve to, nadaju se natalitetu. Čekam samo objavu: "Zatrudnela bez seksa" Jer, ženske strane prosto inkliniraju nekadašnjem "Trećem oku" - kako da se namestite Sudbini, a da vas ne boli. Treba davplačemo za 90-im godinama prošlog veka i bajalicama onog vremena.</span></span></span><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/1Qnpp5zSISA" width="420"></iframe>
<span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0"><span data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0.$end:0:$0:0">"Iako si zaposlena, ne moraš biti nezainteresovana", "Iako imaš dečka, ne moraš da se zapustiš", "Iako ti se bacaju stare farmerke, napravi od njih šorts", "Iako te drugarice vole, ne otkrivaj im sve svoje tajne", "Iako si trudna, ne moraš biti ružna, debela, zapuštena.... (takoreći kit). Dakle, konstantan pritisak da se ostvari neka vrsta lažne solidarnosti u nekom umišljenom ženskom svetu koji zna neke metatajne. Takoreći, žene, uvek treba da imate neki tajni plan, neku tajnu uslugu, nešto... ma, samo vaše. Jednom rečju, ne budite sa ove Planete. Budite Ništa.</span></span></span><br />
<span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0"><span data-reactid=".58.1:3:1:$comment1573297882895730_707772:0.0.$right.0.$left.0.0.0:$comment-body.0.$end:0:$0:0">E, pa, iako me zabole, zabole me.</span></span></span></div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/Ue5jyj_nosc" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-2028997348322951782014-04-05T06:49:00.001-07:002014-04-05T07:14:20.819-07:00Pitanja i sumnje skromnog Hrišćanina<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<a href="http://urkaicommunity.files.wordpress.com/2013/09/priest.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://urkaicommunity.files.wordpress.com/2013/09/priest.jpg" height="320" width="210" /></a>Eto, još prekjuče su javili
da će sinoć početi kiša i da će padati tokom celog vikenda, te
da će temperatura pasti za deset setepeni. Imala sam plan da odem do
servisa za bicikle i da mi pregledaju moje vozilo (imala sam plan da
odem i kod zubara, ali to je druga priča, držimo se teme!), i
odustala od istog jer sam čula za tu kišu. Umesto toga, odem kod
mojih, naravno, sa šerpicama, kad vidim oni ne čekaju mene, nego
popa. Pop se javio i rekao da će doći da “sveti vodicu” pred
Uskrs.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Mala digresija – kako Uskrs
godinama šeta, kao želudac kod bolesnog čoveka, samo nedelju dana
pre ove koincidencije (mada je ne možemo nazvati tako jer susret
mene i popa nije neka koincidencija, jer se obojica drugačije
oblačimo, a inače se sve ovo ovako i ne piše), sjebala sam neki
plan na poslu oslanjajući se na moj želudačni osećaj Uskrsa,
ubeđena da je isti narednog vikenda. Uglavnom, sad sam se našla u
stanu gde dolazi pop da “sveti vodicu” dve nedelje pre Uskrsa.
Znam da navodim vodu na svoju vodenicu, ali koincidencija samo što
nije!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Dakle, sedim tako sa mamom i
sestrom i čekamo popa. Mislim, ja ga i ne čekam, jer nisam znala da
dolazi, ali, pošto je pomenuto da će doći, nemam ništa protiv da
ga čekam. Čekaju ljudi i manje ozbiljne stvari. Koju god temu da
započnemo, majka, na svakih pet minuta, opominje odsutnog popa kako
kasni. Pa, još i pomene kako ona nema njegov broj da ga zove i kaže:
“Slušajte, do sada sam vas čekala, jer ste rekli da ćete doći u
periodu od 10 do 12, a sada je jedan! Ja ne mogu više da vas
čekam!”, ali kako broj ima tata koji nije tu... A, nije tu, i tu svi
zaboravimo popa i na trenutak čekamo da padne kiša, jer je otac
otišao biciklom, a nije uzeo jaknu za kišu, nego onu koja je za
vreme kada ne pada kiša.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Tu se vraćamo na vremensku
prognozu koja je i mene sprečila da odem u servis za bicikle.
Međutim, kako pomenem bicikl, majka se zapita da li će tata možda ostaviti bicikl kod babe, ako je i on video da se sprema kiša,ili će krenuti biciklom, a kiša će ga možda mimoići jer joj se čini (dok gleda kroz prozor koji ne može da zatvori dok ne dođe tata, a kad mu ja priđem - ne tati, nego prozoru, ona i sestra poviču uglas: NEEE, iako slično ne viču kad pipnem kadionicu spremljenu za popa.... Dakle, dok gleda kroz prozor, zaključuje da je oblak otišao ka Vračaru, ali za popa još ništa ne može da vidi, jer to, naravno, ne javljaju na vremenskoj prognozi). Samo kada bi mogla da mu javi
da ne dolazi, ali nema njegov telefon, a tata ima, ali tata je na
biciklu. Ali, ako tata smesta ne krene, uhvatiće ga kiša, a obukao
je onu jaknu koja nije za kišu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/eM8Ss28zjcE" width="420"></iframe>
Tu se ja već zapitam da li mi
se možda nije više isplatilo da pokisnem na tom jebenom biciklu do
servisa, mesto što sad, ničim izazvano, čekam i popa i kišu i
tatu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U svakom slučaju, dođe taj
pop, očita šta ima. Kako on izađe, pade kiša, tata pokisnu, javi
se da je dobro, kiša iz pljuska pređe u rominjanje, ja se spakovah
da krenem, sa šerpicama, kući, zadovoljna što nisam vozila bicikl
do servisa, jer je kiša pala, pop stigao, a tata pokisnuo.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Međutim, kako stadoh na hodnik
spremna da me sitna prolećna kiša pomiluje po licu, mami nešto ne
dade mira, pa se glasno zapita: “A, čime li je pop došao, ja mu
ne videh kola?”
</div>
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/5Pij1VWgnpY" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-36949400793902609052014-03-03T10:00:00.001-08:002014-03-03T10:08:38.149-08:00Deca neba <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="http://www.pravda.rs/wp-content/uploads/2013/03/Spring-Blossom-Sunshine.jpg" imageanchor="1"><img border="0" src="http://www.pravda.rs/wp-content/uploads/2013/03/Spring-Blossom-Sunshine.jpg" height="125" width="200" /></a>Od trenutka kada su ljudi počeli da se žale na izaslanike iz raznoraznih stranaka koji im dolaze na vrata ili ih zovu telefonom, čudila sam se što baš nikoga nema kod mene. I iako su svi pominjali Vučićevu izvidnicu, nedavno se, kao prvi glasnik proleća, na mojim vratima pojavio jedan iz SPS-a. Zapravo, tog sam ga dana videla dva puta.<br />
Jednom kada je zakucao na moja vrata, onako smušen, stidljiv i skroman, a drugi put, kada sam sa šerpicom išla do mojih, u zgradi posađenoj u manje vise istoj liniji, kako uporno i strpljivo čeka da mu neko otvori, na vratima susednog stana. Pognuo glavu, stiska svoju malu svesku, ne podiže svoje velike plave oči.<br />
“Ma, ko ga jebe!”, rekao je Džoni, “mi ga nismo pustili.”<br />
Par dana kasnije, a opet sam se našla kod mojih, ovoga puta da vratim ambalažu, neko je zazvonio na interfon. Mama je rekla da ne puštam nikoga, jer se niko nije ni najavo. Čarobna sprava zvana interfon kod mojih radi. Ima neka caka da zaglaviš vrata ako se odmah vraćaš, ali inače je programirana da se vrata otključaju samo prema volji stanara i putem detektovanja glasa osobe koja stoji na ulazu. U mojoj zgradi su vrata širom otvorena svima, ali samo do 22 sata. Od 22 sata, zgrada ne pušta nikoga, ni sama od sebe, a ni voljom stanara, nego moraš, u papučama, da siđeš sa petog sprata, sa kalauzom i otvoriš vrata i svom najrođenijem. Uglavnom, život je nekom majka, nekom maćeha, a mnogima ni rod ni pomozi bog! Ovo ne važi samo za stanara u prizemlju koji uredno, kad krene da spava, u 22 sata izađe, jednako u papučama, i zaključa vrata iznutra, proguta ključ obložen mekinjama i valjda ga ujutro iskaki. Tad nas sve otkljuca. O tome da će nas zaključavati, doduše, obavestio je sve sustanare, jer pored dobrog varenja poseduje i štampač, selotejp i makaze.<br />
Da ne skrećem sa teme, kako je mama dreknula da se niko ne pušta u njihovu zgradu u kojoj interfon i dalje radi po zakonima mehanike, a ne psihopatologije stanara, ja sam pustila te Vučićeve ljude – tačnije, nekakvu skromnu devojku (sa sveskom) i nekog rmpaliju obučenog u kombinaciju đubretarskog i odela Gradskog zelenila. Znajući da se mama plaši poseta stranih ljudi, da joj se politika gadi, da je nerviraju svi ti ljudi koji upadaju u vreme popodnevnog odmora i da generalno ne želi da se izjašnjava, otvorila sam vrata, saslušala pitanje i rekla da nismo zainteresovani. “Uostalom, ja i ne živim ovde”, dodala sam, posebno uživajući u toj smicalici.<br />
Međutim, taman kad su, toliko u medijima, pričama mojih prijatelja, te tužbama po “društvenim mrežama” “agresivni ljudi”, “Plaćenici”, uljudno koraknuli ka hodniku, moja je apolitična, umorna majka koja se zalaže za “popodnevni mir”, onako u hulahopkama, hrupila na vrata, izgurala me i krenula da drži miting samo nosem promoljenim kroz vrata.
Od gradskog prevoza, preko zdravstvenih knjižica, biroa, pokretanja proizvodnje do, ničim izazvanog pominjanja poljoprivrede (kojom se niko od nas ne bavi, hvala bogu), ispovedila se ovim strancima, zaključivši, krajnje patetično (po mom ukusu) kako “ne zna da li će izaći na izbore, kad su oni takvi!”. I zalupila im vrata.
Sela je na stolicu i odahnula. “E, ispraznih se!”, rekla je.<br />
Pa, mislim se, jadni ti ljudi! Mislim na decu neba. Politicari misle bolje je omogućiti svakome da mitinguje na svojim vratima, da se isprazni, da zamrzi izbore kao “uznemiravanje popodnevnog odmora”, da u svoje, ko zna kakve hodnike uma uvuce neduzne ljude koji su imali samo tu omasku da zakucaju na vrata potpunog stranca, nego mu omogućiti da na bilo koji način misli i, ako mu prigusti, jednostavno otključa svoja vrata (i vrata svoje zgrade), izadje konacno napolje i vrišti na ulici. Ali, kad bolje promislim, proleće je i tako doba patetike.</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/5abruK4N86o" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-31417326002686388482014-03-01T08:57:00.001-08:002014-03-01T12:36:57.699-08:00FEST: Film "Sibirska jaja"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="http://img190.imageshack.us/img190/7228/khga.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://img190.imageshack.us/img190/7228/khga.jpg" height="174" width="200" /></a>-A, nisi mu dala da preveze jaja biciklom, bojiš se polomiće.<br />
-Ma, znam ja, on će da krene biciklom, zato sam vam i javila. Reko' lep je dan, ja ću doneti.<br />
-E, baš ti hvala, mi baš nismo imali jaja!<br />
-A, jeb'la vas ta jaja! Ma, gled'o sam neki film, igra Ljuba Tadić i Olivera Marković, mlada, lepa, crno-beli... Po nekom ruskom piscu, jer njih sve šalju kao u Sibir, gde li...<br />
-Ma, polupaće i', bojim se, on uzme biciklo, a na mostu se trucka... A, Lepa i ja kupile na pijaci u Borči, mnogo e bliže ako se ide 96-icom...<br />
-I oni, tako, u bukagijama, Ljuba Tadić se zaljubljuje u Oliveru Marković, a ona je valjda već izgubila muža, njemu se izranjavele noge...<br />
-...A, od Krnjače, ako ideš 95-icom, ima mnogo da se pešači do pijace, a meni lepa kaže...<br />
-...on usput ugledao tu devojčuru, ma, neka, reko bi, malo luda...<br />
-...Ma, dela, promeni tu stanicu.<br />
-To je disk, ruske pesme, Tina mi dala.<br />
-... nešto nju rane i ona stalno, kad god je prikažu, liže krv sa ruke... <br />
-Nešto me sad nervira. Baš mi ide na živce. Je l' to opera?<br />
-I, ja mu kažem, nemoj jaja na biciklo... Lep je dan, ja ću, polako...<br />
-...u Sibir. Sve njih. I, on tu devojčuru ugledao, pa sa njom nešto očijuk...<br />
-I, Lepa meni kaže, ma, Milka, jesi ti sigurna da ti deca nose te gaće?<br />
-...a, a Olivera Marković, jadna, skinula onu jednu čarapu što ima i njemu da obloži, jer mu se izranjavele noge...<br />
- Ja, reko, ne znam, četri para za sto dinara, al pozadi, 'de je guzica, samo... ma ko pola prsta...<br />
-I ta devojčura zgrabi Oliveru... Marković i obe se potope u reci i umru!<br />
-I ja, ostavi one gaće! <br />
-A, Ljuba Tadić gleda i ovako... ovako se uhvati za glavu.<br />
-Ma, dobro je da nisi bacila pare!<br />
<br />
-Nego, mnogo je bliže kad ideš 96-icom!<br />
-Ma, strašan film, a on je sve kriv!<br />
-E, sad bar imamo jaja!<br />
-I nikako da saznam - koji sam, bre, film gled'o!
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/2a2SS0zqmzk" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-64394344784999073202014-02-23T07:43:00.000-08:002014-02-23T08:17:37.140-08:00Higijena ubija<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.srbijadanas.net/wp-content/uploads/2014/01/uzice-smog.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://www.srbijadanas.net/wp-content/uploads/2014/01/uzice-smog.jpg" height="193" width="320" /></a></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U vreme kada smo živeli pod
Turcima, postojala je jedna jednostavna higijenska mera – karantin
na granici između Srbije i Austrougarske, u Zemunu. Ko god je
namerio da pređe na ovu stranu reke, morao je provesti neko vreme
gde ga bište od vaški i drugih pošasti. I to je, valjda, bilo to.
U ono vreme nije bilo ljudi, ni načina za pobunu protiv ove,
praktične, ali svakako fašističke mere opreza. Danas, kada
verujemo da živimo na slobodnoj, demokratskoj teritoriji, ova
higijenska granica se pomerila – ka vašim domovima. Isprečila se
između vas i vašeg dostojanstva. A, većina pobornika demokratije se nikada nije oglasila apropo te vrste ponižavanja ljudi - pišu reklame za domestose i ostala kancerogena sranja, a u slobodno vreme posećuju eko žurke i pričaju o tome kako ne treba vršiti nasilje nad ženama. A, da, onda naprave reklamu sa muškarcem koji pere veš kancerogenim tekućinama ne bi li postigli zahtevanu rodnu ravnopravnost. Za to vreme, ljudi u Užicu kupuju skupu vodu i gledaju novu reklamu za sanitetsko obrađivanje kupatila koja tvrdi da je plastika otrovna, te da treba izdvojiti dvesta dinara više za osveživač kupatila koji se nanosi u vidu pečata, kao aplikacija na govnjivim diplomama koje su odneli kući da im skupljaju prašinu i godinama kasnije njihovoj majci izazovu smrtonosnu astmu.<br />
Higijena je zadebljala, nalik je bolesti koja se reklamira i lako prenosi putem reklama – liči na
neku vrstu unutrašnjeg karantina. Niko se zaista ne bi usudio da
nekome kaže da smrdi i prijavi ga policiji, ali tortura higijenskih
proizvoda za intimne i civilno vidljive delove tela je toliko
prisutna da smo, ničim izazvano, počeli da se gadimo samih sebe. I
da se buđamo iznutra, kao kraljevi u Francuskoj, XVIII veka. Ljudi
se ne kupaju, al se pokrivaju slojevima dezodoransa, sprejova i
mirišljavih vodica. Kad odem u užički kraj i vidim jelkicu u
kolima, bude mi lakše – u pitanju je prašnjavi relikt prošlosti,
a ne higijenski obzir. Znam da higijena i mirisi buržoazije nisu
zabili svoj nos u ovaj budžak.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Nedavno su počele da kolaju
reklame za tzv. pečat za wc šolju. Godinama unazad, kao osveživač
za to mesto gde i car ide peške, korišćene su viseće plastične
korpice sa antibakterijskim osveživačima (u ulošcima) koji se
menjaju kad se istroše. I onda se neko dosetio da ti plastični
držači blagodeti skupljaju daleko više bakterija, nego što ih
njihovi ulošci eliminišu. Ma nemoj.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Da stvar bude još gora,
plastični držači na kojima većina ljudi odlaže mokre, tek oprane
tanjire i drugo posuđe, takođe se ukazuju kao najveći skupljači
nekakve čudne skrame. I plastične držalje za viljušške, kašike
i sličan pribor. Sve to, preko noći, postaje mač sa dve oštice –
suši, pomaže, ali i cveta u svom bakterijskom raju.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Svi smo složni u zaključku da
je plastika prljava! Kako je moguće da se niko toga nije dosetio
pre? Higijena, koja je ranije korišćena kao način uvrede za celu
jednu naciju, danas je postala posebna grana ekonomije koja vređa
džep čoveka srednje klase.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
I ne samo džep. Kako oni, na
tenane, po svim pravilima dramaturgije, otkrivaju nova mesta koja
treba dezinfikovati – u stanu, na glavi bebe, u anusu vašeg
supružnika, tako se rađa jedan pipavi, skupoeceni odnos prema
životu, dušebrižničko, higijeničarsko, sterilno ophođenje koje
pojedinca ubija u pojam. Da se toliko brige oko jednog, civilnog
kupatila uložilo u prečišćavanje reka iz kojih pijemo vodu i
brigu o silnim plastificiranim govnima koje izlivamo u kanalizaciju,
a koja su na prvom mestu imala tako naivnu ulogu da našoj bebi
zamirišu dan i omoguće puzanje po parketu, možda bi narod iz Užica
proveo novu 2014. godinu sa čašom šampanjca, a ne sa čašom skupo
plaćene flaširane vode.</div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/vabnZ9-ex7o" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-1498785994609766802014-02-17T08:34:00.003-08:002014-02-17T08:53:03.784-08:00Uvod, razrada i zaključak ili Kako je zelena bila moja dolina<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/t1/p526x296/1606987_10152269940672259_1326574572_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="239" src="https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/t1/p526x296/1606987_10152269940672259_1326574572_n.jpg" width="320" /></a></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ako si dobro pisao tzv.
“sastave” u osnovnoj školi mogao si postati pekar, lekar i
apotekar jednako. Nikako pisac.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U pitanju je, iskreno verujem
(nisam proveravala) veoma jedinstvena literarna forma zvana “uvod,
razrada, zaključak” za koju imaš oko 40 minuta da je napišeš na
zadatu, uglavnom paušalnu temu. Tri, četri, sad!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Veoma često je ista imala
značajne povode kao što je početak nekog godišnjeg doba, početak
školske godine, kraj raspusta, a, ukoliko je profesorka baš
odlučila da bude konkretna, onda se vršio profajlerski uviđaj u
pojedine članove porodice – moj otac, moja sestra, moja majka, moj
kućni ljubimac... Ma, do mojega! Taj uvod, kao deo formatiranog
teksta, naprosto te terao da zavoliš svakog stranca koji je prohodao
planetom Zemljom inače ćeš dobiti keca. Ako nemaš kućnog
ljubimca, ma izmisli! Navođenje deteta da svojata kojekakve
ličnosti, događaje, godišnja doba, boje, predmete i životinje,
veoma je zabrinjavajuće u tom periodu odrastanja. Liči na
predizbornu kampanju za peticu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Tek kasnije, kada se stvari
uozbilje, preduzimalo se analitičko mišljenje nad stvarima koje
realno, civilizacijski postoje. Ne kažem da Moj Otac ne postoji, ali
da ne preterujemo!
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Dakle, ako ste se ikada
zapitali postoji li palac na vašoj nozi, kada, rano izjutra, onako
iskosa, na njega padne zrak svetla, nemajte sumnje da postoje –
Suncokreti Jovana Dučića. Ako zauzvrat pokušate da se, nekakvom
analitičkom mišlju odrodite od takve teme, tu je nastavnica da vam
precizira – nije to tek tamo neki Dučić, i tek tamo neki
suncokret, nego je to “Moj doživljaj Suncokreta Jovana Dučića”.
Pa, samo dok naslov ispišeš, ode ti deset minuta dragocenog vremena
za uvod.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Razrada je najgora stvar koja
može da se desi čoveku u životu- čak i ako razvučete slova,
uhvatiće vas na nekoj okuci. Život nikad nije tako razvučen kao
razrada. Sećam se ljudi koji su se više tresli pred pismeni zadatak
iz srpskog nego pred pismeni iz hemije. A, ako čovek dobro pogleda,
pre će neki hemičar da digne svet u vazduh nego neki pisac.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Zaključak. Zapravo, obuka za
pisanje nikada nije bila cilj tih pismenih zadataka, jer pesnici
večito umiru od tuberkuloze i nekih svojih jada koje n'umu da
napišu kako treba.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
</div>
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/5iC0YXspJRM" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-87606082569658876312014-02-08T07:43:00.001-08:002014-02-08T07:49:03.074-08:00Dečje pesme<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4ur4.com/wp-content/uploads/2012/12/Vector-corner-design-royalty-free-stock-vector-art-illustration.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://4ur4.com/wp-content/uploads/2012/12/Vector-corner-design-royalty-free-stock-vector-art-illustration.jpg" height="200" width="199" /></a></div>
<u>Ćošak</u></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Na ćošku
te svako vidi</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ćoše
štrči, ljude sreće
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ćoška se
ni sto ne stidi</div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<span lang="">U
ćošak i kliker sleće.</span></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br />
<br />
<br />
Ćošak
tamo, ćošak vamo</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Na ćošku
se baš svi znamo</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Do ćoška
se lako stiže</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Od ćoška
je svuda bliže</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Zgrada
svaka, pa i mala</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ćoše ima
za oslonac</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Biciklima,
baki što je stala</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da odmori
žuljeviti palac<br />
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ćošak
tamo, ćošak vamo</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Na ćošku
se baš svi znamo</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Do ćoška
se lako stiže</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Od ćoška
je svuda bliže<br />
<br />
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<u>Ćoše </u></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Kad je neko
na tri ćoška</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Taj je
besan, taj je ljut</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Nemoj da se
s nekim koška</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Neka nađe
sebi put</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Jedno ćoše
skroz je dosta</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da ugostiš
svakog gosta</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da se družiš
i opustiš</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da se nečeg
lepog setiš</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Tri su ćoška
već previše</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
To je znak
da se briše</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da se nekom
kaže šetaj</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
I nekome
drugom smetaj</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br />
Jedno ćoše
skroz je dosta</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da ugostiš
svakog gosta</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da se družiš
i opustiš</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da se nečeg
lepog setiš</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<u>Ljuto</u></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Kada
ljuto okusi se
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Vatra
bukne, vatra sukne</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Bocka,
peče, u ustima</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da je
voda da poteče</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuto,
ljuto!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Kada
ljuto okusi se</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Iznenada,
bez pripreme</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Uši
gore, jezik pecka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Crvene te
misli more</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuto,
ljuto!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Kada
ljuto okusi se</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ama kolko
na vr prsta</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Nema
mesta, nema kuda</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Jezik
beži tad iz usta
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuto,
ljuto!</div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<u>Pesma</u> <u>od početka</u></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
mama, ljut i tata,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
baka, ljut i deka,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Svi su
ljuti čak i tetka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Pesma ide
od početka!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
mama, ljut i tata,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
baka, ne i deka,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Svi su
ljuti čak i tetka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Pesma ide
od početka!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
mama, ljut i tata,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ali nije
ljuta baka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Deka se
već vedar šetka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Tetka
ljuta, ispočetka!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ljuta
mama, ljut i tata,</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Baka,
deka, a i tetka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Sad me
vole, a i hrabre</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Pesma ide
od početka!</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Mama,
tata,
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
baka,
deka, a na sve to</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Još i
tetka, sada viču
</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Da pričamo ispočetka</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Ali, pesmi biće kraj</div>
<div lang="zxx" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
Jer, sada ljut sam ja. </div>
<div lang="" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR5Mih7IViJfvFkjbc_rvU7OvbSCI76AumlwHZfIeQly1e1Ywq90Q" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR5Mih7IViJfvFkjbc_rvU7OvbSCI76AumlwHZfIeQly1e1Ywq90Q" /></a></div>
<br /></div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/tDl3bdE3YQA" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-32825027599590278152014-02-02T08:20:00.001-08:002014-02-02T08:49:24.711-08:00Mole se stanari<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="http://i723.photobucket.com/albums/ww240/Nem-Wan/bugs-bunny-freeway2.jpg" imageanchor="1"><img border="0" src="http://i723.photobucket.com/albums/ww240/Nem-Wan/bugs-bunny-freeway2.jpg" height="153" width="200" /></a>Stanari u mojoj zgradi svaku, i najmanju, vremensku nepogodu dočekaju ažurnim objavama na ulaznim vratima. Nekako, pravilo je da su objavama najskloniji oni najnepismeniji. Civilizacija ih je opskrbila štampačem, a tastatura je, sticajem okolnosti, baš tim najnepismenijima, zaglavljena baš na tasterima “bold” i “caps lock”, pa tako svaka objava zvuči kao pretnja.<br />
Ali, nije samo to . Među njima ima ljudi koji toliko ozbiljno shvataju svaku, i najmanju vrstu povrede, onesposobljavanja ili uvrede stanara, da su u stanju da kucaju na vrata ne bi li sve ostale, nešto nemarnije stanare, uključili u svoje odbrambene i akcije u cilju očuvanja... pa, očuvanja.<br />
Vreme je novac, a smrt nas može zateći na svakom koraku.<br />
Čim padne sneg, eto njih sa pozivom u rat protiv snega: “Mole se stanari...”, kao da su nam preko noći na glave napadale zmije i skakavci. Čim otopli, i iz prvog snega izviri ono zaboravljeno gradsko smeće oko zgrade, eto ih, u kombinezonima, kako pleve, bište, vade nekakvo korenje oko zgrade i navatavaju nas manje ažurne na ulazu sa pošalicama kako je to sve “naša zajednička stvar, prostor, imovina...”.<br />
Kad još malo otopli, pa se podmladak okupi oko zgrade, a oni se skupe, pa teraju decu koja razbijaju prozore, oštećuju ograde i galame. <br />
Čuvene narodne poslovice – počisti prvo ispred svog praga, ili balvan u svom oku, a iverak u tuđem... u slučaju mojih sustanara, protumačena je doslovno. Naime, ti ljudi će se postarati da počiste dva kvadratna metra snega ispred svog ulaza, a ostatalih stotinak metara će se klizati do prodavnice, stanice... mrndžajući sebi u bradu kako ostali nisu "iščistili balvan iz svog oka".Kada se primeni na zgradu, dakle mikrokosmos, oni će glavu da otkinu susedu koji živi vrata do njih što nije skinuo grumuljicu snega sa svoje terase.<br />
Jednom prilikom, osvanuo je natpis jednog od tih čuvara našeg Balvana ili Iverka sa porukom prepoznatljivog zaglavlja: “mole se stanari...” (valjda nekomsvom bogu ), ...da ne ostavljaju đubre u dnu zgrade...” Gde je dno zgrade valjda znaju oni koji ne znaju gde je dno njihovoga straha, pedanterije i dušebrižništva. <br />
Ako je pitanje ima li zgrada dno stvar rasprave, pitanje ima li prozore je već lako rešivo. Kad je reč o našem Metropolisu – neki je projektant izračunao da će uštedeti na prostoru ako na tih pet, šest spratova ne probija prozore u hodnicima zgrade, nego napuca po četri stana na svakom spratu. I, onda razumem – iskeširaš pare za jeftin stan u zgradi bez prozora, izrodiš neku decu, platiš redovno račune, a onda, svaki dan šipčiš - 1.sprat-gibanica, 2.sprat-ukakane pelene, 3.sprat-zgaziš na đubre koje je ostavio neko kome se smučilo da se spušta dalje...<br />
I onda računaš sad ću da smorim ostale sustanare da sačuvamo od vetra, leda, snega, kiše, đubreta, dece što se igraju ig rudvama gađaju fasadu od iverice, i ovu kulu od karata, kad već nisam mogao da kupim stan u zgradi sa prozorima.
Eto, tako nastaju moralisti, džangrizavci i seratori. Kad shvate da su se zajebali, oni zajebavaju sve oko sebe. </div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/c_l4ZOVJ-ts" width="420"></iframe></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-76703994592354851742014-02-02T07:14:00.003-08:002014-02-02T07:14:27.499-08:00Provetrena pesma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<a href="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTUlg67FPzx0H6QFmkObrRreUfgS2TtOfmNwQT5f858w4oTmmhj" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="134" src="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTUlg67FPzx0H6QFmkObrRreUfgS2TtOfmNwQT5f858w4oTmmhj" width="200" /></a> </div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Mole se stanari
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Da uklone ledenice
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
sa svojih prozora i terasa.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Pada na glavu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Takođe proverite crep!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Takođe, stanari</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
ledenice na glavu!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Mole se
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Sa svojih prozora da</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Pada i terasa</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Na glavu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Led...</div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/P5UsciKpACU" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-18133505821177287102013-12-30T12:37:00.003-08:002013-12-30T12:57:31.914-08:00Moja lista za 2013.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Bliži se kraj godine. Čuj bliži! Već je tu i samo što nije i, hteo ne hteo, čovek upada u tu euforiju. Ima onih koji ne vole tu trku i naprasno raspoloženje, ali, ako bolje razmislim – u koje doba godine može da mi se desi da u jednom danu sretnem čoveka koji nosi prazan akvarijum, ženu sa kesama iz kojih vire sijalice i veštačke jelke i tri Cigančića koja ovom prvom liku viču “ribice, ribice” - i sve to u jednom busu?! Meni puna kapa! Ja volim novogodišnje praznike, jer je sve šareno i jer su svi neozbiljni i sebi dozvoljavaju da se opuste i odmore. U takvim situacijama, vidiš najbolje i, što bi neke glave rekle, najlucidnije od čoveka. Međutim, moja baka je lucidna tokom cele godine i ona je na vrhu liste mojih najlepših doživljaja.
Ovom prilikom, umesto liste najboljih filmova i albuma, izdvajam best of bakinih izjava koje sam skupljala poslednjih par godina. Izvinjavam se što nisu tematski sortirane, ali lepota bakinih izjava je upravo u tome što ubijaju svaki kontekst. O diskursu da ne govorimo!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPZlLtQsWn0Drr0Ad1uWd3DjGf4eQ0NZLFAoRPZ5JY20PXk3npbsKP6OSfDu7ReVCbjtRYq5clsMOf9tBkyN4VE9sD0EYOUFNECtaRQtsrFWjLx6bOVNbT2ZOGo2bk-6FfKIm3rpa2uKU/s1600/baka+i+ja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPZlLtQsWn0Drr0Ad1uWd3DjGf4eQ0NZLFAoRPZ5JY20PXk3npbsKP6OSfDu7ReVCbjtRYq5clsMOf9tBkyN4VE9sD0EYOUFNECtaRQtsrFWjLx6bOVNbT2ZOGo2bk-6FfKIm3rpa2uKU/s320/baka+i+ja.jpg" /></a></div>
<br />
<span style="font-family: inherit;"><b>BAKA O DRUŠTVENOM ŽIVOTU</b></span><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Kaže: dolazim $*utre ili preko$utre. Pa, reko', ajde preko$utre." (<i>baka o gostoprimstvu</i>)
<i> </i></li>
</ul>
<br />
<i>*Ovom prilikom, znakom $ označavam specifičan spoj glasova S i Š (a, ima valjda malo i J) koje živalj Kolubarskog kraja koristi u rečima kao što su “$esti”, “$enjara” i “$utre”</i><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Divni ljudi - ko da je neki nam rod! (<i>baka o prijateljstvu</i>) </li>
</ul>
<br />
<b>BAKA O PRAZNICIMA, ROĐENDANIMA I SAHRANAMA</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Srećan rođendan, sine. Daj bar nešto od tebe da bude. (<i>kako mi baka čestita rođendan</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Reko', 'ajde da mu uzmemo upaljač pošto puši. (<i>kako baka bira poklon tati</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Te godine, puno i' je pomrlo od krvave stolice. sećam se, pored mene lavor. mene je spaso neki šipurak. ono puno crva, al se opere pa se skuva čaj. i to me spaslo. (<i>baka za božićnim doručkom</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Izjavila sam učešće. (<i>baka zna red</i>)
<b> </b></li>
</ul>
<br />
<b>BAKA I TV</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Ma, kako ne znaš? Onaj zmijoglavi! <i>(baka o nekom s TV-a</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Same o sebi pričaju 'mi smo 'vake, mi smo 'nake'... Ma, idi, mislim se! Pa, vidi narod sve, vidi Zadruga! (<i>baka o Farmi</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Bila neka serija - tuču se, ubijaju. Ja ugasi'! (<i>baka o nasilju</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Bila neka 'misija. 'Oko', kako li joj ime? I taj stariji čovek veli - znači, ja moram da otpustim starije da bi zaposlio mlađe? I onaj se voditelj obrte na stolici 'vamo i reče: 'Verujte našim očima!' Ma, ja, mislim se! (<i>baka o rotirajućim stolicama, očima i zakonu o radu</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Raniše je u glavu, pa kao ožive, pa ustade, pa dođe kući. Ma beži bre! (...) Ja isplakah ko da mi je rod ili, bože prosti, živo biće. Sama sebi ne mogo' da oprostim. (...) To počne od jedno dvoje, pa se posle nagomila, treba da popamtiš ko je, šta je. Ma idi bre! (<i>baka o telenovelama</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Prikovčati se. (<i>ilegalni internet po baki</i>)
<b> </b></li>
</ul>
<br />
<b>BAKA I KOMUNALNE TEME</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Čak i da imaju vodu i struju, kako ti ljudi žive?! (<i>baka o životu ljudi na višim spratovima</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Ko se još ogrejo na struju (<i>baka o naučnim dostignućima</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Plaćaš gole zidove! (<i>baka o podstanarima</i>)
<b> </b></li>
</ul>
<br />
<b>BAKA PROTIV BIROKRATIJE</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>I on meni - kopiraj izvod. Ma, ko da se čovek opet rađa! (<i>baka protiv izvođenja Izvoda iz matične knjige rođenih</i>)</li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Ja od kad znam za sebe, ne znam da je ikom našlo poso! (<i>baka o Birou i specifičnoj upotrebi srednjeg roda koji označava zli, nepoznati entitet, jer, baka je kafkijanac</i>) </li>
</ul>
<br />
<b>BAKA O NOVCU</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Eve ti 50, uplati mi 200. Imam hleba, imam hrane! (<i>baka uplaćuje kredit i još časti</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Hiljadu i dvesta? Pa, reko, deco (a bili su mladi), de nađoste onih dvesta?! (<i>baka o okruglom</i>)</li>
</ul>
<ul style="text-align: left;">
<li>50 evra, eeeeej?
Misliš 50 hiljada evra?
Ma, ja! (<i>baka o... vrednosti novca</i>) </li>
</ul>
<br />
<b>BAKA O ŽIVOTU I APSURDU
</b><br />
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Probudila se izjutra s glavom! (<i>baka o migreni</i>) </li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Pa, znate, nano, koje su to godine. Naravno da vas boli!
-Pa šta ću ja! Nema smrti! Ne mogu d'umrem! Podajte mi nešto da umine! Nemam podršku! Ove fizikalne - mo'š ceo dan mlatiti i šta koji klinac? Ništa! A, ne mo'š samo leći. Bojim se kreveta ko zmije! Majke mi!" (<i>baka o “išijagu”, “lumbu” i kad čovek zanemoća</i>)</li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>Baka: "Vidi štaga je hleba, bože me prosti!" Ja: "Pa, dobro, napravićeš prženice." Baka: "Ma, kakve prženice, treba i to pojesti." (<i>baka o apetitima</i>) </li>
</ul>
<br />
<div>
<ul style="text-align: left;">
<li>Strugo talpin.
-Talpin?
-Pa, šta me zezaš - trenice!" <i>(baka o izlišnosti objašnjavanja i komunikacije</i>)</li>
</ul>
<br />
<ul style="text-align: left;">
<li>I, mo'š misliti, pustili ga sa slobode! <i>(baka o pravosuđu</i>) </li>
</ul>
<ul style="text-align: left;">
<li>Haus na Pančevcu! <i>(baka...</i>) </li>
</ul>
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/85qla_Tak-g" width="420"></iframe></div>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-3621029819085848772013-12-13T10:38:00.001-08:002013-12-13T11:37:57.774-08:00Niko nije pušio pre nego što je pušio <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRXl6Ym9uCa4tBzDL4k6RZ93CteGXQcnXBQ1pZ7NzUMhaSMBS2Hiw" imageanchor="1"><img border="0" src="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRXl6Ym9uCa4tBzDL4k6RZ93CteGXQcnXBQ1pZ7NzUMhaSMBS2Hiw" /></a><br />
Istraživanje američkih naučnika pokazalo je da elektronske cigarete nisu tako bezopasne kako se mislilo. Naime, u tom istraživanju koje je <a href="http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?yyyy=2013&mm=12&nav_id=788922">preneo B92</a> (hvala, Bato!), kaže se da “zbog 'učestalosti pušenja' i 'dubine uvlačenja' pušači elektronskih cigareta unose veći nivo opasnih hemikalija, nego oni koji koriste obične cigarete.” Daleko je zanimljiviji nusproizvod ovog istraživanja – da čak 12 posto korisnika elektronskih cigareta ranije nikada nije pušilo!
Ovaj podatak me iznenađuje iz više razloga.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQv83UEtvnhMQajTaYcknARORwR7_1HmKySevArpZLeIOXzy5qDDQ" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQv83UEtvnhMQajTaYcknARORwR7_1HmKySevArpZLeIOXzy5qDDQ" /></a></div>
<br />
Prvo, kako su se proizvođači e-cigareta provukli da, uz anatemu pušača (običnih cigareta), kao zamenu za iste plasiraju zapravo potpuno novi proizvod koji nije namenjen samo apstinentima, već i novoregrutovanim pušačima. Bila sam svedok scena u kojima klinci u autobusu puše elektronske cigarete za koje imaju čitavu opremu, kao za mobilne aparate - pink ogrlice i futrole za devojčice, te futrolice primerene batama. Elektronske cigarete, plasirane kao bezbedne, reklamirane su i kao novi gedžet uz prateće, za poneti, ukrase i džidža'bidže za klince. Luše novog milenijuma. Ako te mama pita što pušiš, čak i najštreberskiji klinac može da pokaže sertifikat da je to bezbedno. Zašto mi nismo imali te fore? Zašto televizija, marketing, vlast nije bila uz male vagabunde našeg vremena?<br />
<br />
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/PUWVbDTbaYE" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Drugo, da li nešto što je dozvoljeno (dakle, nije nedozvoljeno u vozu, kafiću, autobusu, taksiju, na poslu, u školi) može da postane i preporučljivo? Tanka je granica. I kako marketing i plasman novih proizvoda osvaja tržište samo zahvaljujući paranoji od bolesti i smrti koju tobož izazivaju drugi, nedozvoljeni, nepreporučljivi proizvodi. Ako pušač obične cigarete može da umre, ne znači da je zdravo ili da život produžava i “zdrava” cigareta. Može li se reklamirati zamena za porok, a da se isti porok ili simulacija istog ne proglasi za novu modu? Tako je i gospođa ministarka propušila – a, ako već puši, morala je naći i ljubavnika.<br />
<br />
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/Xrmopqix8oQ" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Pre deset godina smejali smo se kosmo disku i ostalim sranjima sa Tele šopa, ali niko ko je kupio kosmo disk kasnije nije poželeo da sebi slomi kičmu. Oni koji su se navukli na elektronske cigarete kao na pomodarski oralni šik sutra će propušiti prave. Bar da su nešto od života udahnuli.<br />
<br />
Treća stvar koja je zanimljiva u vezi sa tim istraživanjem je taj izmereni procent – 12 posto elektronskim cigaretama deflorisanih nepušača. Je li iko ikada izmerio koliki procent pušača ranije nikada nije pušilo. Procenat je sigurno 100 posto.
Niko nije pušio pre nego što je počeo da puši. Tako i ovo novo istraživanje pokazuje samo jedno - Što bi rekla moja baka za glavobolju – probudila se ujutro s glavom.<br />
<br />
Ispred mene hrpa čikova... </div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/jgxs7PWlDqM" width="420"></iframe></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-23363538805322185392013-12-09T10:39:00.002-08:002013-12-09T10:42:56.806-08:00Vitamini<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRpk4y20zXC4D-f4n2b325u8_uEMLnQC5Jfcv_ptHmdYI9NlQ5X" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRpk4y20zXC4D-f4n2b325u8_uEMLnQC5Jfcv_ptHmdYI9NlQ5X" /></a></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U poslednje vreme, sve je više
tekstove koje objavljuju nekakvi nutricionistički, astrološki,
numerološki, medicinski i ostali sajtovi na temu – Jeli ste, a još
vam se gricka, šta to znači? Pa, onda ide prošireni uvod, iliti
razrada da nas pridobiju, da se, u svom prežderitisu, osetimo kao
kod kuće, kao da nas niko ne krivi, kao da je to svakodnevica svakog
srpskog građanina. Pa, onda ide solažakonkretizacija – ako vam se
jede slatko iako ste pre dva sata jeli, to znači da vam fali
litijum, natrijum itd. Ako ste pre samo sat pokrkali pun tanjir
prebranca, a devica ste, to znači da vam je ušao strelac u veneru,
i da ćete do kraja meseca želeti da pojedete celu svoju obitelj.
Ako ste pre samo petnaest minuta pojeli ceo frižider, a sad vam se
jede čips i pojeli biste i rođenu majku, nemojte ići u
psihijatrijsku kliniku, to je samo znak da vam fali kalijum!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ništa od ovoga nije istina i
svi mi to znamo. Kad si jeo, na putu od kreveta do frižidera, vrlo
dobro znaš da ti više ne treba, jer ne ideš da kopaš baštu, nego
da spavaš. Nešto te uznemiruje? Šta je to? Sir koji kunja u tvom
frižideru, a kupio si ga za naredne dane. Zašto ga ne pustiš na
miru? Jer si lud. Jer si svinja. Nema drugog odgovora. Zašto svi ti
napisi o kalijumu i natrijumu titraju čoveku koji, ako i pojede svoj
sir, sutra nema za drugi?!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Što je najgore. Većina ljudi
nema taj psihosocijalni odnos sa svojom kuhinjom, nego se ovakvim
tekstovima huška i odobrava ta svinjska narav u narodu, to traženje
utehe u hrani. To kapitalističko ušuškavanje u svojim
estetizovanim kuhinjama i sobama, plakarima, dok se svako biće
pojedinačno ne raspoluti na fijočice koje se raduju dok se ne udenu
u neki topao kutak svoga doma. Kao da je dom nekakvo izbeglištvo od
napolje. Kao da je kuća nekakva rupa u koju se valja zabiti i
sakriti. Kao da je privatni čovek neko prokrvljeno, defektno,
kapilarno ugroženo jezgro koje treba čuvati na toplom, među
svojima, koje nema šta da traži napolju, u društvu, među
neprijateljima!
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ali, ipak ima. Tu je Nova
godina. Tu je radost. Tu su silne reklame, napisi, tekstovi koje pišu
sociolozi, nutricionisti, lekari, kojima nije u cilju da ti preživiš
srčani udar, nego da što više kupiš kako bi, u miru svoga doma,
Novu godinu dočekao za punom trpezom. Onda krenu da savetuju kako
valja trpezu začiniti crvenim detaljima – tamo paradajz, onde
pršuta, ovde crvene čizmice, a da svima bude bolje – crven je i
Deda Mraz. I onda svi neka okače ikebane, neka zaborave svoje
lekarske nalaze, neka se opuste. Ako vam se prijelo malo prasetine,
to znači da vam fali ljubavi. Možda vas žena ne poštuje? To što
ne primate platu već tri meseca nema veze. Jel vam overena knjižica?
Nije? E, pa, angažujte celu svoju familiju da iz podruma izvuče
babinu škrinju. Postavite je na sred prostorije, one u kojoj se
okupljate da primite vitamine, i u srednju fijoku turite knjižicu da
se kiseli. Žuta boja dobro čini vašim doprinosima. I ako vaš šef
ne misli na vas, vaša porodica misli. Čine da se svaki pojedinac
zastidi što ide napolje u taj neuređeni svet u kom nema šta da
traži dok ne dođe kući da se ušuška u crveno, u natrijum, u
hrastovinu, u podrum, u uspomene, u toplinu porodice, u potaže!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/_sVrOJWl750" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ne, mi želimo napolje!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Zašto Srbija mrzi dočeke Nove
godine na trgu? Jer odavno nema javni život, jer odavno neguje
odvratnu privatnost merenu na vitamine i zaštitu od prljavštine, od
primitivizma. Ubiće vas vaše unutra! Jer sve poruke koje primate
stižu tamo.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Otkad su uzeli licence za te
časopise o zdravlju i estetskom uređenju stanova i bašti, čoveku
deluje da mu stalno fali neki vitamin, iako mu zapravo fale ljudska
prava. Fali mu gradski trg! Zato jede jebeni sir iz frižidera i kad
ga nema.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Braćo i sestre, pomirimo se sa
činjenicom da nam ne fale kalijum, natrijum, vitamin B, narandžasto
povrće, nego smo jednostavno proždrljivi. Fali nam naše unutra i
naše napolju. Siromašni smo. I biće nam još gore jer idu praznici
koji i postoje da bi čovek ždrao i trošio. I ostao siromašan.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br />
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ne dopustimo da se radujemo, ne
dozvolimo da nam naturaju kalijum i babine škrinje na nos, ne
dozvolimo da nas uče kako se voli, štedi, kupuje i veruje. Ostanimo
napolju!</div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/fLb213lak5s" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-49311130528161544822013-12-06T11:18:00.002-08:002013-12-06T11:29:25.401-08:00Korpa iza vas<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.ekologija.rs/http://www.ekologija.rs/wp-content/uploads//2010/04/kosnica.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="261" src="http://www.ekologija.rs/http://www.ekologija.rs/wp-content/uploads//2010/04/kosnica.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Kako već neko vreme pišem o
potrošačkim mukama, moram se pomiriti sa nekoliko činjenica – 1)
Ja sam potrošač, 2) Moj san da postanem dramski pisac čije se
drame odvijaju na autoputu, u vozu i u prljavim noćnim klubovima je
propao, 3) Uvešću sekciju “potrošačke priče” na svom blogu,
a apelovaću na istoričare književnosti da uvedu podžanr
“komunalno”. 4. stavka da želim da živim što duže, pod bilo
kojim uslovima, svakako ostaje nepromenjena i oko nje se svi slažemo!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U nekom trenutku, a sada ne
mogu da lociram kada se to desilo, recimo da je bilo pre pet godina,
počela sam da se osvrćem na korpe ljudi koji stoje iza mene u redu
na kasi, u prodavnici. U tim trenucima, u meni se bore dve strane –
želja da tim ljudima kažem da ne gledam šta su kupili, da me to
zaista ne zanima, da im ne brojim zalogaje, da nisam nepristojna i
želja da budem pristojan čovek koji bi da propusti svog sapatnika
na kasi koji ima manje da pazari. Opet, ako nekom skreneš pažnju da
ima manje, možda se i uvredi i je li ta vrsta deljenja pravde pred
kasom dozvoljena? Otkud mi ta ideja?</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Možda bi kupovina trebalo da
bude kao hodanje – kupuješ i ne razmišljaš. Čim pomisliš da
hodaš, sapleteš se. Čemu to sklanjanje gospođi koja se guzi
ispred rafa sa supama, iako ja znam šta želim, a ona ne zna? I
zašto mi strašno ide na nerve prodavac koji uporno ne da da ja sama
izmerim svoj krompir, iako znam kako im radi ta vaga, nego on mora da
izmeri i još da mi veže kesu na mrtvi čvor, pa posle, kod kuće,
moram da je cepam, umesto da je odvežem, elegantno. Da ne pominjem
pomoćnicu na merenju koja me naočigled svih (što ću saznati
kasnije, na kasi) slaže da nema kesa za pakovanje voća, pa mi sve
trpa u papirne fišeke tako da izgledam kao nesnađeni civil u
reklami za “Dobro” proizvode koji gubi svoje mandarine po podu,
pa ih nađe, uspravi se i, onako neobrijan, u kameru grokne: “Dobro
je!”
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Sve u svemu, ne mogu krivo da
svedočim, povremeno se, u prodavnicama desi neki trenutak apokalipse
– trenutak u kom pomislim: “Dobro. Svi smo doakali. Sad će da
nas pokupe u gasne komore!”. Sa susedne kase, na kasu pred kojom
stojim dolazi starica koja kupuje toalet papir i koja kune i
proklinje celu radnju, u kojoj svi stojimo – kako tu radnju drže
lopovi, dabogda se zapalila – ona je htela da kupi neki drugi
toalet papir, a ne taj koji su joj uvalili, jer taj je skuplji, i
kako su joj, jednom prilikom, na istom tom mestu, uvalili da plati
nečiji tuđi pazar. Kako?</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/VdcWZQuPbqY" width="420"></iframe>
O teorijama relativiteta i
paralelnih univerzuma u tim malim, izglancanim prčvarnicama da ne
govorim! Kada rade dve kase ispred kojih stoje redovi od po
petoro-šestoro ljudi i otvori se treća, koja nikad nije postojala,
niko za nju nikada nije ni znao, niti na nuu računao – uvek onaj
poslednji, sedmi član drugog reda pretrči i bude prvi ispred treće
kase ni ne osvrnuvši se na nas ostale i izađe prvi i prvi stigne
svojoj porodici iako su praktično svi ostali bili na redu pre njega.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Potrošači koji biraju povrće
i voće su redovno najbezobrazniji jer veruju u neki biblijski zakon
po kom, ako si u korpu spustio makar i jedan ambalažiran proizvod,
imaš pravo da ga spustiš pred oltar kasirke dok naokolo berkaš
ajsberg salate i još sirca na meru, pa dok se sve to uveže,
poveže... a za sve to vreme, tvoja korpa sa onim jednim vakuumiranim
isprdkom stoji pred kasom i preči put normalnim potrošačima koji
su birali redom i na plaćanje došli tek kad su u glavi sabrali
jedan i jedan. Na sve to, kasirka, koju isti berač mladog zeleniša
poznaje, sa istim razgovara vama preko ramena! Zaželite da ispod
miške makar nosite košnicu da se ne osećate tako jadno u tom
baštenskom raju.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Sve me ovo navodi na pitanje
postoji li potrošačka kultura? Ako gomila ljudi iz dana u dan ide u
radnje da nešto kupuje i tamo doživi niz sitnih nepravdi,
nepristojnosti, nepoštovanja, a pritom je uglavnom reč o porodičnim
ljudima koji idu kućama da pomiluju svoju decu, da li to znači da
ti ljudi imaju dvostruki moral, ili su samo u žurbi, ili su ludi,
ili je onaj ko o tome misli lud.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Opet, ide mi na nerve kad su
ljudi snishodljivi, kad se izvinjavaju čim te taknu u prolazu, a ne
znate se, čim te propuštaju da prođeš prvi, ili se, da bi bili
ljubazniji, ispljuju u maramicu, a ne na pod.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Ako ovako nastavim, doćićemo
do pitanja prenaseljenosti! Stvar je u tome da se ono što zovemo
kulturom nakotilo, pa smo uglavnom ili prekulturni ili do zla boga
nekulturni. Kultura je toliko odsečena od bilo kakve vrste ljudskog
razuma da treba da slavimo svakog ko u radnju uleti sa pištoljem u
ruci i kasirku uhvati za sisu.</div>
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/cERVO1UgQSA" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-89591601332038160002013-11-27T10:51:00.002-08:002013-11-27T11:08:19.888-08:00Želite li ružu?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://img855.imageshack.us/img855/808/36250484645596027671061.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://img855.imageshack.us/img855/808/36250484645596027671061.jpg" /></a></div>
<i>"Hiljadu i dvesta? Pa, reko', deco - a, bili su mladi - 'de nađoste tih dvesta?" (Baka)</i> <br />
<br />
Stojim ispred trafike i brojim sitan novac da uplatim dopunu. Prodavačica razgovara preko telefona i nekome sa one strane kaže da ima mušteriju. Gleda u moj sitan novac i pita šta mi treba, ja kažem dopuna za 064, ona još jednom baci pogled na novac u mojoj ruci, pa kaže da joj ne radi aparat. Odmaknem se i čekam bus. Posle dva minuta, do iste trafike stiže druga mušterija i traži dopunu za 064. Prodavačica ga usluži.<br />
Na obodu naselja u kom živim, baš tamo gde ima mostić koji podnosi par tona, redovno prenosim sitan novac – kad se sve radnje u okolini zatvore ta radi, kad niko ne prodaje pivo tamo ga prodaju, kad ti treba dopuna, jedino tamo možeš da je uplatiš a da ne pešačiš još deset minuta uzbrdo. I sve je papreno skupo. To je radnja za prvu pomoć u koju, kad god uđem, sebi kažem da više nikada neću ući. Zašto? Jer, gazda radnje (a, radnici se često smenjuju i uvek imaju izraz lica prezrivo izmučenih - “ako je meni loše, tebi ima da bude još gore” mučenika), svaki kupljeni artikal proprati komentarom čijoj gorčini ne bi bio ravan ni vlasnik svratišta iz Dikensovog romana.<br />
Kad se zapitam čemu taj jed u konstatacijama tipa: “Ako želite samo dopunu nadam se da ste pripremili sitan novac. Ovde svi dolaze samo po dopunu”,shvatim da kod njega ljudi zaista kupuju samo dopunu i pivo posle deset sati u improvizovanoj kafanici sa drvenim klupama pod tremom. I uvek se pitam zašto, pobogu, taj čovek uopšte prodaje hleb. Kad mu zatražim hleb, on još stručno (uz blag osmeh koji sebi verovatno odbija od svoje STR plate) upita: “Hoćete li ružu?” Naravno, ne cvet, nego hleb u obliku ruže – veoma gnjecav, skup i prevelik čak i za četvoročlanu porodicu.<br />
Par godina ranije, u jednoj privatnoj prodavnici u naselju Višjica gde sam živela, ukoliko bi zaboravio da kupiš osnovne i one druge namirnice u gradu, bio si osuđen na malu privatnu, porodičnu radnju u kojoj su prodavali sve – od svežeg povrća, preko cigareta do praška za pranje veša. Ali, ne i dopune! I oni su se ljutili ako uđeš samo po neku sitnicu. Nisu bili retki komentari: “Ne primamo sitan novac. Ovde dolaze mušterije koje puno kupuju.” ili “A, vi samo hleb jedete?” i tome slično.
A, ja mislila da trgovci vole svoje mušterije. Da vole sitan novac. Pitam se kako bi se provelo dete kada bi, kao deca kakva sam ja bila u vreme svog balavog detinjstva, ušlo u neku današnju privatnu prodavnicu u predgrađu i zatražilo žvaku na komad. Verovatno bi ga prijavili policiji kao neizdašnog potrošača i njegove roditelje koji ne kupuju na veliko prijavili obližnjoj Poreskoj službi.<br />
Živeći po predgrađima, susretala sam, naravno, i pristojne prodavce na malo, koji se raduju svakoj mušteriji i dočekuju je bez prezira makar kupovala i dve šargarepe, ali daleko je više prezrivih pogleda u silnim prilikama kada se ne kupuje na kilo već se u radnje ili na trafike ide samo da bi kupio nešto sitno, usitnio novac, doneo sitniš da ti ukrupne ili, ne daj bože, poželeo da uplatiš dopunu od sto dinara.<br />
U osnovnoj školi “Sveti Sava” koju sam pohađala, imali smo nastavnicu fizičkog koja, na prvom mestu, nije bila žensko i užasno me je zbunjivala svojim poslovno-mačo-degenerisanim uvlačenjem u dupe deci bogatih roditelja i mafijaša. Jednom prilikom, u dvorištu se, ničim izazvano, makar za moje ondašnje pojmove, pojavio tadašnji predsednik države Slobodan Milošević sa svojim sinom. Našavši se u dvorištu, posmatrala sam kako se crte lica moje nastavnice fizičkog razmekšavaju, kako njene grudi ispod dizelaškog duksa narastaju i kako ona, uprkos kratkoj kosi i predatorskim crtama lica, počinje da liči na žensko.
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/uY4NVp5Hbf0" width="420"></iframe>
Jednostavno, ljudi su fini, lepi i ljubazni onda kada to moraju. Ili kada misle da moraju. Ono što posebno vređa u ovoj glupavoj hijerarhiji jeste ta vera u male ljude. Verujemo da siromašni, mali, jadni, podređeni umeju da cene dobrotu, a onda nas iznapušava i, zbog sitnog novca, odjebe nekakva siromašna prodavačica na trafici da bi potom, bez problema, uslužila lika koji je bio samo toliko u prednosti da nija brojao svoj jebeni novac pred njom.<br />
Činjenica je da niko ne želi sitan novac iako svi apeluju da se isti predaje, prebraja, ne gubi, koristi, štedi, uzima u obzir, vrednuje. Novac je u Srbiji, a verovatno i drugde i dalje vredan samo ako ga ima mnogo. Čovek je u Srbiji, a verovatno i drugde i dalje vredan samo ako je uspeo da zašilji svoj kurac pred pedesetak očevidaca.<br />
Beda se dalje širi u licemerje, budući da mlada pokolenja ili preziru siromaštvo i štednju ili joj se prekomerno dive kao nekakvom božanstvu prezirući sa druge strane bogataše i mafijaše. Između onih koji veličaju “malog sirotog čoveka” primoranog da radi na trafici, u stvari prezirući svakog ko ima manje od njega samog, i onih koji pljačkaju šta stignu, čoveku ne ostaje ništa drugo nego da pita: “Primate li sitan novac u ovoj zemlji izobilja i pravde?”</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/sgpa7wEAz7I" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-73864632148903314042013-11-09T11:53:00.000-08:002013-11-09T12:23:50.638-08:00Slep kod naočara<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTk_Tikzpcv1RmG06XD65WAqETt54fq9k9l8caTuNFBz_ZmiZjU" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTk_Tikzpcv1RmG06XD65WAqETt54fq9k9l8caTuNFBz_ZmiZjU" /></a></div>
<div style="margin-bottom: 0in;">
“<span lang="">Slep kod očiju”,
glasi narodna izreka koja se obično koristi za osobe kojima se nešto
dešava pred nosem, a oni ne shvataju smisao tog zbivanja. Često se
koristi da naznači propust, kako pozitivnih pojava (recimo, nekom se
oko nogu mota neka lepa žena, a on je ne primećuje kad krene do
šporeta) tako i negativnih (kad se nekom radi o glavi, a on izlazi
napolje bez puške il makar nekog hladnog oružja). Ali, poslovica
datira iz vremena dok smo bili pod Turcima, dakle – pre Kineza. Iz
vremena feudalizma – dakle pre prvobitne akumulacije kapitala. Iz
vremena pre naočara.</span></div>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Dok smo bili pod Turcima, stvar
sa očima je bila laka, jer sa njima valjda nisi ni imao problem dok
ti ih ne iskopaju. Međutim, sa dolaskom Kineza, naš je narod čuo
za dioptriju i prihvatio mogućnost da neprijatelja ili neku lepu
pojavu ne vidi dok ne pazari naočare. Uz to, problem očinjeg vida
naše nacije postao je i globalni problem jer su od nedavno počele
da se daju pare za “opismenjavanje” malih nacija, te i za
“progledavanje” istih. Glavno je da je vremenom dobar deo nacije
izgubio zdravstveno osiguranje...</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Previše faktora koje treba
uzeti u obzir, a možda je glavno napomenuti da ovaj tekst piše
ćorav čovek.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/HRlOI3N7Hao" width="420"></iframe>
</div>
Naime, moja dioptrija je počela
da raste još u vreme kada smo “slepo” (sad mi ova reč zvuči
nekako simbolično, da ne kažem sablasno) verovali u zdravstvene
institucije i kada su se, makar za decu mog tadašnjeg uzrasta, za
dijagnostikovanje ćoravosti koristili isključivo te državne
zdravstvene institucije, tipa Dom zdravlja, a za utvrđivanje iste -
određena procedura, nrp. širenje zenica, buljenje u mozaike
sastavljene od raznobojnih pločica u hodniku tog istog Doma zdravlja
sve dok ne prestaneš da veruješ u spoljnu realnost i, onako
oslabljen, ne počneš da se oslanjaš samo na antičko klepetanje
lekarskih klompi iz daljine.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Koje idu do kartoteke - posebno
odvojena prostorija u kojoj niko ne stanuje, ne ručava, ne sedi za
kompom, u kojoj su pohranjeni samo papiri sa istorijama naših
bolesti. Da bi došli do tvog slučaja i tvoje dijagnoze, imao si
proći čitavu inicijaciju u vidu retro SF aparata kroz koje gledaš
sedeći na ivici kreveta sa točkićima, pokrivenog pocepanim belim
čaršafom kao Džefri Fermin ispod Vulkana Malkolma Laurija. Imao si
vremena da razmisliš o nevidljivom svetu ispred sebe, da se, kao
kakav android adaptiraš na naočare.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Naočare! Za njih si morao
otići u čuvenu Optiku iznad Slavije u koju se nije ulazilo da se
bira ram za stakla, nego sa receptom, kao u apoteku. Estetika je,
ukoliko vam je uopšte bilo stalo do iste, dolazila tek na kraju –
pošto se proveri je li utvrđena ćoravost baš vaša, a ne nečija
tuđa, te da li ram na koji ste bacili i tako ćoravo oko pogoduje
vašoj dijagnozi ćoravosti sa obzirom na vidno polje koje taj ram
omogućava i pošto se roditelji, koji smatraju da će vas ćoravost,
kao grip, proći, ne priviknu na činjenicu da treba da investiraju u
nešto što će vam trajno promeniti lični opis (isto im, doduše,
ne smeta da investiraju u zlatne minđuše veće od uveta deteta od
tri meseca, al ajde). Tačnije, granica između vidljivog,
poluvidljivog, te totalne ćoravštine bila je donekle domen
medicine, i bila je, da se neko ne uvredi – jasna! Uprkos tome što
ste polućoravi, mogli ste verovati da je ostatak sveta, makar oni
koji se vašim ćoranjem bave, donekle pri očinjem vidu.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Zapravo, ne sećam se kada je
ludilo sa naočarima počelo da se širi mojom bližom okolinom. U
mojoj porodici. Najednom su oko mene, svi članovi moje porodice,
počeli da nose kutijice za naočare, potom i naočare, potom... Ali,
ne žurimo. Bog je krenuo redom.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Naime, sve je počelo od toga
što je sestra stala na neki tatin okvir “za daljinu”, kada su i
majka i baka, spremno, kao u vesternu, isukale svoje komplete naočara
guzeći se da na tepihu ustvrde nepovratnu štetu. Tada su obe
otvorile svoje tajne torbe, pokuljale su firmirane futrole i svakome,
pa i meni, bilo je lako prebrojati porodični fundus naočara. Baka
je u tom ključnom trenutku imala tri para plus jedan za specijalne
prilike (malo zelenkast, koji je uporno pokušavala da nagura oko
tatine glave predlažući mu kako da ga, po principu poluge, raširi),
majka je odnekud izvukla moj nekadašnji, stari okvir (da bih kasnije
saznala da je čak, neko vreme, nosila i moja tadašnja stakla neke
tadašnje dioptrije), da bi potom odnekud izvukla još neka dva
okvira (stakla idu đuture) koja je pazarila, ali joj nisu odgovarala
stakla, kako tvrdi, pa je pokušavala da se istim trampi sa bakom.
Tada su mi postali sumnivi!</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Kada je sve ovo sa porodičnim
slepilom prekardašilo, upitala sam ih kako to da tako lako rešavaju
probleme nestalih i polomljenih naočara i saznala da oni, kad se
okupe, ponesu po uzorak - baka isproba recimo mamine, ustvrdi da joj
odgovaraju, a za mamine naočare tati, koji je svoje polomio da
njene, koje on proba, kaže da mu “ode glava”, onda mu baka da
dvesta dindži, pa on tu tarifu da mami, koja tati da svoje, a sebi
kupi nove naočare na pijaci. Kod Kineza. Bira ram, kao gaće, a ako
ram odgovara, onda prodavac pretraži takve ramove koje ona isprobava
pa zajedničkim snagama ustvrde kroz koji najbolje vidi.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Kada ja, kao pošteni slepac,
na ovakvo trange-frange podilkanim i kažem da neću tolerisati takvo
odsustvo racija, majka mi posavetuje da ćutim. Jer, u stvari – kod
bake, tamo preko mosta, ima neka radnja koja je optičarska, prodaju
ramove, utvrde ti dioptriju, izrade stakla i uguraju u ram i sa sve
futrolom dođe te – hiljadu dinara! Ali, kada odeš kući, isprobaš
te iste naočare - “ode ti glava”.
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Kada pomislim – sad ću da
napišem fenomenološki tekst o tome kako se očinjim vidom diluje,
kako je to znak kraha zdravstvenih institucija i, da se ne lažemo, u
isto vreme krah humanog društva, jer - ko ne veruje u bolest ne
veruje ni u zdravlje... zvoni mi telefon. Majka me šalje kod bake da
pokupim neke nove nemačke lekove protiv bolova. Baka nabavila od
komšinice Lepe koja inače, preko svog brata koji živi u Nemačkoj,
diluje zavese, patike i biljni sir. Lek je isprobala i kaže da
deluje.</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Onda se prešaltam na potrebu
za pisanjem teksta o široj fenomenologiji - kako je kapitalizam
generalno progutao zdravstvo otuđivši ga od sopstvene svrhe.
Naposletku, kada <b>vidim</b>...
</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
Tu mi otpadne staklo iz desnog
ćoravog oka, jer se večito otšrafljuje...</div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
<br /></div>
<div lang="" style="margin-bottom: 0in;">
U stvari, šta ako se firma
koja je meni prodala naočare samo, preko navodno određene dioptrije
bori protiv Kineza koji prodaju prave naočare sa pravom dioptrijom
koja zapravo leči strah od bolesti i od smrti?
</div>
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/cXkfsACXZq0" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-24659645171287600592013-10-13T10:45:00.003-07:002013-10-13T11:08:19.392-07:00Dramaturgija recepta iliti Nabijem te na prstohvat<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://stvarukusa.rs/sites/default/files/styles/w400/public/article/main_images/zacini_za_slano_i_slatko_107738948.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="http://stvarukusa.rs/sites/default/files/styles/w400/public/article/main_images/zacini_za_slano_i_slatko_107738948.jpg" width="320" /></a></div>
Kako ne umem da kuvam bez recepta, često pretražujem po internetu ukucavši u pretraživač namirnice koje imam u kući, pa da vidim šta od njih može da se napravi. Naravno, uvek se ispostavi da mi, pored svega što imam, fale : pola kesice praška za pecivo, na vrh noža đumbira, kašika kisela pavlaka, kašičica slatke pavlake, pola pakovanja kvasca, malo belog vina, supena kašika jabukovog sirćeta, listić majorana i prstohvat nekog desetog govneta.<br />
I tu već poludiš: od svega što nemaš ti treba po milimetar, mililitar, zrnce, kašičica, na vr prsta, samo da zamiriše, kolko da potavani, kolko da se stegne, da ne preterate, kolko da ogrezne, itd. a što stoji u receptu pod nazivom: Jelo na brzinu, Jelo na brzaka, Jelo koje se samo sprema, Jelo za celu porodicu za pet minuta, Samo za vas od onoga što vam se nađe pri ruci! Možda se nađe pri ruci da živim u Nojevoj barci gde može da se čapne od svake bogovetne endemske vrste...<br />
I svi su kao opušteni: samo vade teglice, botuljke, merice.
Kako bi bilo da ja odem u radnju i tražim po malo od svega, da otvaram pakovanja? Završila bih u apsu! Kako je to nemoguće, ja uvek kupim celo pakovanje kvasca i ono pola iskoristim, a drugu polovinu stavim u frižider i uvek je bacim, jer me spremanje jela “od pet minuta” toliko smori da narednih dvadeset dana jedem kajganu, supu iz kese i sendviče. I ono pola kvasca koje kad zatreba čarobno valja izvući iz Hobitove škrinje, par dana ranije sa gađenjem bacim. Kolko sam se slatke pavlake nabacala da ne govorim, jer uvek uzmem, kako u receptu kažu, kašiku, kašičicu, žličicu i pipetu.
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/j0A-DeOYOJ0" width="420"></iframe><br />
A, što bacim? Moliću lepo! Ostane ti tako po malo od svega, vidiš da truli, trune, umire, propada, ukucaš šta imaš i izađe ti da može sve to, al treba još – kilo junećeg mesa, čaša belog vina (koje si popio nakon spremanja prvog jela), ceo kvasac! I, malo dobre volje! Toga imamo na pretek!<br />
Kad shvatim da ta ekonomija ne ide, onda se bacim na one recepte koji tvrde da se ništa ne baca. Tad oprezno odvajam, vadim, seciram korenje, ljuskie, liske i stabljike koje normalan svet na selu baca u pomije (pa kasnije jede u obogaćenom mesu kad zakolje prase il kokoš). Ali, ne lezi vraže! I tu se zatraži Nojeva barka – nemojte baciti koren, ima vitamine, ali da bi bio jestiv, dodajte – prstohvat đumbira, glavić korijandera, analno izbušite ananas (sačuvajte sok, trebaće vam, al u sok kasnije dodajte malo utucanog kestena)...
Beskrajna priča! Da čovek podilkani!<br />
Ako bi se poklizao, kojim slučajem po kuhinji i da te nađu forenzičari sa korenjem nečega u jednoj i plodovima druge biljne vrste u onoj drugj ruci, valjda bi te poslali u Petnicu da te analiziraju novi naraštaji andragoga.<br />
Ono što me, dalje, u dramaturgiji recepata, živcira jeste ta odjava, iliti zaključak. Kakvo je to džeziranje! Nikad kraja! Je li kraj recepta kad ti kaže sve sastojke, ili kada ti kaže: Pecite na 220 stepeni. Ili, kako mnogi čine, uvereni da još nije kraj vašeg druženja sa njima: Izvadite. Pa, ne nego ću da guram glavu u rernu da jedem. Ili: Servirajte toplo (ili hladno). Ako ni ovde ne popizdite, ide konstruktivniji predlog koji vas vuče dalje u ludilo: Servirajte uz (prstohvat...).
I onda te potprcnu, pa kažu: Prijatno.
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/5vvr7KXAfck" width="420"></iframe>
</div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-73460867475111102722013-09-29T09:50:00.000-07:002013-09-29T09:50:01.239-07:00Ljubav je (i košta 700 dinara)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="http://static.panoramio.com/photos/large/22781089.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="150" src="http://static.panoramio.com/photos/large/22781089.jpg" width="200" /></a><br />
<br />
Kada kuma Vida kaže:<br />
"Mića mi ne brani da idem po saranama"<br />
<br />
Kada kum Mića kaže:<br />
"Kupio sam sredstvo protiv stršljena, 700 dinara"<br />
<br />
Ljubav je, ljubav je<br />
Kada je Vida alergična na stršljena.<br />
<br />
Ljubav je kada Vida kaže:<br />
"Mića je mrtav pjan došao iz Valjeva, a doneo mi je duvana."<br />
<br />
Ljubav je, ljubav je<br />
Kada Vida ima astmu.<br />
A, Mića joj kod Kineza kupi zabranjenu spravu.<br />
<br />
Ljubav je kada Mića pije<br />
Ljubav je kada Vida ima astmu.<br />
Ljubav je kada te ujede stršljen.<br />
<br />
Ljubav je, oh, ljubav je kada nam ne brane da idemo po saranama!
</div>
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/mj70mXG3E1M" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5580925831522815719.post-37014540779599731472013-09-24T12:17:00.003-07:002013-09-24T12:21:36.052-07:00The Ramones . Oficijelno omiljeni bend ovog bloga<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSkmXZTa7X-JhuEnzZXXpyoehoWV15-_ASOdk97yBz-fEKQZTVl" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSkmXZTa7X-JhuEnzZXXpyoehoWV15-_ASOdk97yBz-fEKQZTVl" /></a></div>
<br />
<br />
HOw do you move in a world of fog
<iframe width="420" height="300" src="//www.youtube.com/embed/8bf7wIbN11M" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Im no longer a solitary man.
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/V1VczvVrD_I" width="420"></iframe>
But she just couldn't stay she had to break away
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/-nlX7P0nhaI" width="420"></iframe>
Because of all my pride, the tears I gotta hide
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/fGWR3uI3Qa0" width="420"></iframe>
Just put me in a wheelchair, get me on a plane
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="300" src="//www.youtube.com/embed/lQeo3OfuEDM" width="420"></iframe><br />
<br /></div>
nasJahttp://www.blogger.com/profile/17804563378597026702noreply@blogger.com0